O sezoni
Predstava Mauzer (namijenjena za Scenu Miško Polanec) pokušava oživjeti sjećanje na iznimnu osobu koja u povijesti revolucije ostaje bez lica i glasa (poput Borisa Davidoviča iz Kiševe pripovijetke Grobnica za Borisa Davidoviča). Oslanja se na fiktivnu i činjeničnu povijest 20. stoljeća. Ime Mauzer prazno je ime, preuzeto iz naziva omiljena revolvera iz doba Oktobarske revolucije. Poslužit će kao pseudonim revolucionara, simbol svih osoba čiji je pravni i povijesni status izbrisan. Projekt izbjegava konvencionalno predstavljanje u kojem glumac posuđuje liku glas i lice. Umjesto toga, biografija glavnoga lika prikazat će se kao kolektivan čin svih sudionika performansa. I dok su gledatelji pozvani da aktivno sudjeluju u izvedbi, s obzirom na to da pozornica većim dijelom ostaje potpuno praznom, imaginacija svakog sudionika postaje ključnom za interpretaciju priče. Redatelj: Borut Šeparović.
Drama Fedrina ljubav, jedne od najvećih britanskih i svjetskih dramskih spisateljica 20. stoljeća, Sarah Kane, koja je gotovo nepoznata našoj publici, propituje mit o Fedri jezikom naše svakodnevice, fragmentarnim naturalizmom koji spaja temu ratovanja, onoga u društvu i onoga u obitelji. No, središnja tema te drame kojom se bavimo je ljubav, i to prema Drugome, onomu koji je uvijek dalek i nepristupačan. Nemoguća ljubav, egocentrizam ovog svijeta, destrukcija i autodestrukcija u razlomljenu vremenu... dijelovi su sinopsisa predstave koja varira između gorke ironije i zavodljive komike i cinizma. Stoga i odgovara ovom trenutku, kada se granice između različitih žanrova, stilova i poetika brišu, a najzanimljivim se čine ona pitanja na koja već tisućama godina, od grčkih tragedija, ne uspijevamo naći odgovora. Redatelj: Božidar Violić.
Predstava Moj sin samo malo sporije hoda drama je mladoga dramatičara Ivora Martinića, koja se bavi obiteljskim odnosima, a u središtu je lik dvadesetpetogodišnjeg sina koji boluje od neimenovane bolesti. Njegova majka, kao i ljudi oko njega, teško se privikavaju na osobu s invaliditetom u vlastitoj sredini. Martinićeva drama bavi se osjećajima napuštenosti, ogorčenosti, nemoći i nemogućnosti prevladavanja vlastitih duboko ukorijenjenih predrasuda prema onima drugačijima od nas. To je drama o Drugome, odnosno o nama koji se prepoznajemo kroz Drugoga, opirući se u prostorima osobnih egoizama svemu onome što je drugačije od nas samih i što se ne može svrstati u krhke okvire naših malih svjetova. Redatelj: Janusz Kica.
I u repertoaru koji je posvećen najmlađim gledateljima, predstavom Ružno pače Zagrebačko kazalište mladih bavit će se temom Drugoga i drugačijeg. Andersenova kultna bajka govori o preobrazbi ružnog pačeta u prekrasna labuda i o njegovim avanturama na putu te preobrazbe. Riječ je o predlošku u kojem se problematizira pojam Drugoga i djecu upućuje na potrebu razumijevanja drugačijega. Kako preživjeti drugost u sredini koja ti nije sklona i kako usprkos svim zamkama te sredine odrasti zadržavši moralnu neupitnost koja toj sredini nedostaje, pitanje je kojim se bavi predstava. Redatelj: Robert Waltl.
Onaj koji prelazi granice radni je naslov međunarodnoga kazališnog projekta, koji će se izvoditi u školama i kazalištima u Berlinu, Istanbulu i Zagrebu. Deutsche Theater iz Berlina, Istanbulsko državno kazalište i Zagrebačko kazalište mladih koproducenti su triju predstava za koje će tekst napisati Holger Schober. Tema predstave je utjecaj twittera i facebooka na društveni razvoj i ponašanje mladih ljudi, onih od 15 do 20 godina, kojima je predstava i namijenjena. No, ona će također istraživati koliko su europske ideje i europski identitet, koji je postao imperativom našega vremena, prisutni u životima tinejdžera.
Dubravka Vrgoč
U sezoni 2010./11. Zagrebačko kazalište mladih nastavit će razvijati koncept umjetničkoga teatra koji izravno ulazi u dijalog sa svojim vremenom te se prije svega bavi istraživanjem mjesta pojedinca u kontekstu naše tranzicijske stvarnosti, i to o temi Drugoga i drugačijega. Živimo u vremenu u kojem biti Drugi još uvijek nerijetko znači biti izostavljen, zaboravljen ili marginaliziran, gdje drugačije još uvijek, usprkos planetarnoj globalizaciji i imperativima društvenih jednakosti, izaziva zazor, strah ili prijetnju. Predstave koje će premijerno biti izvedene u ovaj sezoni autentičnim kazališnim jezikom i autorskim rukopisima redatelja govorit će na tom tragu o opsesivnim temama našega vremena, o koje se svakodnevno spotičemo i koje nam ispisuje sudbinu. U rasutom dobu što je izgubilo moralnu vertikalu, te panično traga za mogućnošću okupljanja oko istovrsne ideje/misli, junaci naših predstava dijele iste probleme kao i gledatelji, te time teatar postaje interaktivnim mjestom iznalaženja zajedničkih odgovora ili, barem, artikuliranja zajedničkih pitanja.
Predstava Ovo bi mogla biti moja ulica multidisciplinarni je projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić okupljen oko teme nasilja. Središnji dio projekta je predstava, no osim predstave projekt uključuje tribine, javne rasprave i radionice o nasilju i prihvaćanju Drugoga. Predstava i cijeli projekt nadahnuti su istinitim događajem koji je 2008. godine potresao Hrvatsku. Ubojstvo Luke Ritza već je pokrenulo nekoliko umjetničkih inicijativa, a ovaj je projekt zamišljen kao kazališni odgovor na taj događaj te na val nasilja među mladima o kojem svjedoči hrvatsko društvo posljednje desetljeće. Projekt će prvi put otvoriti javnu raspravu unutar kazališta koje bi tako barem nakratko postalo mjestom aktivnoga društvenog i političkog angažmana za cijelu onu generaciju koja ne podržava bilo kakav oblik nasilja. Ovo bi mogla biti moja ulica obraća se onima koji više ne pristaju samo gledati, već žele pokušati kroz medij kazališta potaknuti dio mladeži na preispitivanje vlastitih stavova. Redateljica: Anica Tomić.
Predstava Čovjek koji je spasio Europu mišljena je po radio-drami Antuna Šoljana Čovjek koji je spasio Nizozemsku, u kojoj gastarbajter Mijo-Mato-Miho-Mikula slučajno ponavlja hrabri čin (nizozemska legenda pripovijeda o dječaku Pieteru koji je, začepivši svojim prstom rupu na morskome nasipu, spasio grad Haarlem od poplave), te svojim junačkim djelom dospijeva u fokus hrvatske, ali i nizozemske javnosti. Zgode i nezgode gastarbajterskoga heroja Mije duhovito i pronicljivo progovaraju o čitavom nizu tema koje su danas podjednako zanimljive kao i u Šoljanovo vrijeme, dok su neke od njih u vrijeme kad se Hrvatska nalazi pred ulaskom u Europsku Uniju i kad se postavlja pitanje njezina mjesta i uloge u toj zajednici, još aktualnije nego u doba nastanka drame. Predstavom Čovjek koji je spasio Europu nastavlja se autorska suradnja Renea Medvešeka i Olje Lozice s ansamblom ZKM-a. Kazališna priča o Miji-Mati koji spašava EU zamišljena je kao treći dio trilogije koju čine predstave Vrata do i Najbolja juha! Najbolja juha! - treći od igrokaza koji propitujući sudbine stvarnih i izmišljenih „marginalaca“ progovaraju o pitanjima hrvatske, a ujedno i europske današnjice, ne zaobilazeći pri tome perspektive bliske i daleke nam, unatoč svemu, zajedničke prošlosti i budućnosti. Redatelj: Rene Medvešek.