|
|
|
|
| Jonathan Swift |
Gulliverova putovanja
Oliver Frljić
 |
Na svoja se putovanja Gulliver uputio, vođen vještim Swiftovim rukopisom, još 1726. godine i obišao neobične zemlje s još neobičnijim stanovnicima, zapanjen čudesnim oblicima koji su u konačnici poprimali groteskne izglede kraja iz kojega je krenuo. Njegova su utopijska (ili antiutopijska) putovanja zbir fantastičnih pustolovina o kojima sanjaju djeca, a proživljavaju ih odrasli, slike najudaljenijih prostora što iz izokrenute perspektive iznenada postaju bliskima, katalog nemogućih situacija premještenih iz mašte u sjećanja, a iz sjećanja u stvarnost. I dok se njegova putovanja bilježe kao jedna od najuspješnijih satira engleskoga društva Swiftova vremena, paradoksalno, ona su istodobno i jedna od najpopularnijih dječjih knjiga.
Upravo se u tom umnažanju istih, a opet oprečnih vizura iščitava aktualnost Gulliverovih putovanja, njihova scenska rekonstrukcija u našem vremenu obilježenom prekomjernošću ideologija, humanosti ili suvremenosti, nestalnošću, neodrživošću i neodređenošću moralnih i mnogih drugih značenja. S jedne je strane tako Swiftov putopis uzbudljiv dijalog s izmišljenim svjetovima dječje mašte, s druge pak itinerar licemjerja i bolesne društvene ispraznosti. Gotovo tristo godina nakon što je napisan, on je danas još uvijek podjednako zanimljiv i djeci i odraslima.
Za djecu je Lilliput smiješna zemlja malenih ljudi u kojoj se veliki Gulliver zagubio nakon brodoloma i iz koje lukavstvom pokušava pobjeći; za odrasle ona je prikaz snobizma i karijerizma, prijetnja o koju se svakodnevno možemo spotaknuti. Patuljasti kraljevi, kraljice, savjetnici za jezike, generali, sluge ili konji simpatični su likovi iz dječje literature koji na pozornici, poprimajući karikaturalne oblike, razveseljavaju najmlađe gledatelje, dok oni stariji s lakoćom u njihovim pojavama mogu iščitati neka druga, manje bezopasna značenja.
Ovisi, dakako, iz kojega se kuta Lilliput promatra, s kojim očima, s kojim iskustvom, neopterećeno ili opterećeno prošlošću i sjećanjima, s projekcijom stvarnosti ili bez nje, sa željama ili bez njih, nevino ili zatrovano zbiljom, kao dijete ili kao netko tko je već odrastao. Lilliput poprima različite izglede i time nužno postaje drugačijim.
Tako je i Gulliver drugačiji u zemlji patuljaka, stranac kojega nitko ne razumije i kojega se zbog njegove različitosti plaše. U njegovoj je drugosti i njegova nesreća, nemogućnost da se prijeđe granica i približi Drugomu. I što on više pokušava postati dijelom liliputanske stvarnosti, sve više se udaljava i naposljetku bježi, spašavajući se na brodu koji putuje za Englesku. Ponor bez mogućnosti prijenosa između dviju strana ili Swiftova pouka za djecu i odrasle.
Dubravka Vrgoč
|
Režija i adaptacija: Oliver Frljić
Scenografija: Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić
Kostimografija: Modni studio Artiđana
Scenski pokret: Sandra Banić Naumovski
Izbor glazbe i glazbena dramaturgija: Damir Šimunović
Oblikovanje svjetla: Aleksandar Čavlek
U predstavi se koriste ulomci sljedećih pjesama:
Hot Butter Popcorn (Gershon Kingsley), Julie London Fly Me To The Moon (Bart Howard), Gioacchino Rossini Largo al factotum (arija iz Seviljskog brijača), Sve bi seke ljubile mornare (Nenad Ninčević, Tonči Huljić)
|
| |
| Nagrade |
9. naj, naj, naj festival 2009.:
- nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu - Nina Violić za ulogu Kraljice
- nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu - Frano Mašković za ulogu Kralja
- nagrada za najbolju scenografiju - Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić |
Gostovanja:
Festival ASSITEJ, Čakovec - 17. 10. 2009. |
|
|
|
 |