predstave program rezervacije ansambl o kazalištu
kontakti učilište sponzori english

 Aktualne predstave
  Izlog
  Eksplicitni sadržaji
  Buđenje proljeća
  Rose is a rose is a rose is a rose
  Garaža
  Put oko svijeta u 80 dana
  Hamletpersona
  Generacija 91.-95.
  Brak Marije Braun
  Sedam dana u Zagrebu - Projekt Orient Express
  Zagrebački pentagram
  Polet
  Glasi iz planina
  Gulliverova putovanja
  Oprostite, mogu li vam ispričati...?
  Najbolja juha! Najbolja juha!
  Noć pjeva pjesme svoje
  Koko u Parizu
  Krijesnice
  Veliki Gatsby
  Arhetip: Medeja /Žena bomba/ Europa
  Galeb
  Baltazar ili potraga za čudesnom kapljicom
  Viktor ili djeca na vlasti
  S druge strane
  Skakavci
  Vrata do
  Mala sirena
  Ana Karenjina
  Draga Elena Sergejevna

 Predstave u pripremi
  INTERFACE 
  VATROTEHNA 2.0 
  OVO BI MOGLA BITI MOJA ULICA 

Reiner Werner Fassbinder
Brak Marije Braun 
Režija: Tea Alagić Vlašić
Godine 1979. godine na filmskom festivalu u Cannesu održana je premijera jednog od najuspješnijih filmova R. W. Fassbindera BRAK MARIJE BRAUN. Trideset godina kasnije redateljica Tea Alagić Vlašić, koja godinama živi i radi u New Yorku, dolazi u Hrvatsku i zajedno s ansamblom Zagrebačkog kazališta mladih radi na kazališnom uprizorenju ovog kultnog djela. Premijera predstave BRAK MARIJE BRAUN najavljenja je 31. listopada u Zagrebačkom kazalištu mladih.

BRAK MARIJE BRAUN priča je iz vremena obnove Njemačke nakon Drugog svjetskog rata. Njemačka glumica Hanna Schygulla kao Marija Braun ostvaruje legendarnu filmsku ulogu koja joj donosi međunarodnu slavu. Mariji Braun uspijeva uspon na društvenoj ljestvici, ali u osobnom životu cijena je previsoka. Prvi film iz višeslojne, kritičke Fassbinderove trilogije o poslijeratnoj Njemačkoj završava se smrću – upravo u trenutku kada Njemačka osvaja titulu na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Švicarskoj. Tragičan kraj prepun ironije - u trenutku njemačke pobjede kuća u kojoj su troje protagonista gori, dok komentator na radiju urla "Deutschland ist wieder was!" (Njemačka opet nešto znači!). Fassbinder u filmu vješto koristi slike duboko utkane u njemački ratni i poratni imaginarij; bombardiranje Berlina, gospodarsko čudo i procvat poslijeratne njemačke ekonomije, kao i prvi naslov svjetskog prvaka u nogometu , slike ratnog profiterstva i općeg srozavanja svih društvenih normi, ocrtavajući povijesnu kulisu na kojoj se odvija drama nekolicine ljudi. U društvu u kojem bogatstvo predstavlja vrhunac moći, čak i uspješna i samostalna žena kao Marija Braun naposljetku je prisiljena priznati sebi da ne predstavlja više od figure u insceniranoj igri koju pokreću muškarci. Po mnogo čemu Fassbinderov film predstavlja iskorak, napose za vrijeme u kojem je nastao, jer prikazuje tzv. obične Nijemce kao žrtve, sa svim njihovim slabostima i vrlinama, bez suvišnog moraliziranja. Teme su bliske i našem vremenu, kada se povijesni događaji ogole od politikantstva, kolektivnih krivnji, i sličnih opsesija, te na kraju ostaje, uvijek i svugdje, samo osobna drama pojedinca u vrtlogu povijesti.

Prije dvije godine u režiji Thomasa Ostermeiera, zvijezde suvremenog njemačkog teatra. BRAK MARIJE BRAUN postovljen je u Munchenu.

Fassbinder je enfant terrible novoga njemačkog vala. „Svaki autentični redatelj ima samo jednu temu, i zato zapravo uvijek iznova snima samo jedan film. Moja tema je iskorištavanje emocija, bez obzira tko ih zloupotrebljava“, rekao je Fassbinder definirajući svoju tematsku opsesiju. Rainer Werner Fassbinder karijeru započinje u „akcijskom kazalištu“ u Münchenu koje je uglavnom postavljalo provokativne političke komade. Spletom zamršenih okolnosti, ljubavnog trokuta, prevare i osvete, kazalište biva demolirano u napadu terorističke skupine. Tako je završilo razdoblje „akcijskog kazališta“ a Fassbinder je zauvijek izgubio svaku simpatiju za teroriste i njihove akcije, te osnovao novu grupu, koju je iz predostrožnosti nazvao „antiteatar“.
Filmsku karijeru otpočinje s dva kratkometražna filma, "Gradski lutalica" (Der Stadtsreicher, 1965) i "Mali kaos" (Das kleine Chaos, 1966), a 1969. snima svoja tri prva dugometražna igrana filma ("Ljubav je hladnija od smrti" — Liebe ist kalter als Tod; "Katzelmacher"; "Bogovi kuge" — Gotter der Pest); u sva tri očigledni su utjecaji Jeana Luca Godarda, političkog filma i kazališnog iskustva, a njihova retorika i naglašene socijalno-političke teze jasne su oznake dnevnopolitičkog pamfletizma. U filmu "Zašto je poludio gospodin R.?" (Warum lauft Herr R. Amok?, 1970), u kojem se mirni činovnik vješa u zahodu nakon što je poubijao cijelu svoju obitelj, najjasnije dolazi do izražaja Fassbinderov prosvjed protiv apsurdnosti građanske egzistencije. Otkrivši privlačivost filmova Douglasa Sirka, Fassbinder se početkom 70-ih godina okreće melodrami. Tako, u suptilnoj homoerotskoj priči "Gorke suze Petre von Kant" (Die bitteren Tranen der Petra von Kant, 1972) duševnu nestalnost ženskih likova pokušava izdići na razinu općeljudske patnje, dok u filmu Effi Briest (Fontane Effi Briest, 1974) profinjenom osjećajnošću otkriva sociološke aspekte jedne ljubavne veze iz 19. st. U posljednjoj fazi stvaralaštva, u filmovima "Brak Marije Braun" (Die Ehe der Maria Braun, 1978.), "Lola" (1981.) i "Lili Marleen" (1981) odstupa od stila komorne melodrame i na spektakularnoj povijesno-političkoj pozadini kroz ženske likove simbolički projicira sudbinu ratne i poratne Njemačke.

Tea Alagić Vlašić je mlada redateljica porijeklom iz Mostara koja već godinama živi i radi u New Yorku, a sada prvi put režira u Hrvatskoj. Nakon završene glumačke akademije Charles University u Pragu i režije na Yale School of Drama godinama je surađivala s najvećim kazališnim kompanijama i imenima kao što su Theatre du Soleil, Robert Lepage i Richard Foreman. Njene predstave izvođene su kultnim njujorškim kazalištima The Public Theatre, The Kitchen, La MaMa, Experimental Theater Wing i mnogim drugim.

U filmskom izvorniku Mariju Braun glumi autorova muza Hanna Scygulla, a u kazališnom uprizorenju Zagrebačkog kazališta mladih, Katarina Bistrović-Darvaš. 



Redateljica: Tea Alagić Vlašić
Dramaturginja: Kristina Mendicino
Scenografkinja: Tea Alagić Vlašić
Kostimografkinja: Doris Kristić
Glazba: Mitja Vrhovnik Smrekar
Oblikovatelj svjetla: Jan Dekeyser
Video: Ivan Marušić Klif
Koreografkinja: Blaženka Kovač Carić
Asistentica koreografkinje: Jelena Vukmirica
Asistentica scenografkinje: Marta Crnobrnja


Inspicijentica: Stella Švacov Miletić  
Glume 
Marija Braun: Katarina Bistrović-Darvaš
Herman Braun: Frano Mašković
Betti: Suzana Nikolić
Willi: Krešimir Mikić
Oswald: Zoran Čubrilo
Majka: Doris Šarić-Kukuljica
Senkenberg,Matičar, Švercer,Prevoditelj na sudu,Kondukter,Američki vojnik: Kristijan Ugrina
Bolničarka, Vevi, Žena u liječnikom uredu,gospođa Devoald: Urša Raukar
Bill,Odvjetnik,Nosač namještaja: Edvin Liverić
Gospođa Ehmke: Zdenka Marunčić
Djed Berger,Čuvar u zatvoru: Rajko Bundalo
Doktor, Tužitelj,Wetzler: Damir Šaban
Bronski, Amerikanac u vlaku, Američki biznismen, Američki vojnik,Novinar: Petar Leventić
 



 Premijera: 31/10/2009
 Sljedeće izvedbe
 Rezervacija karata
 Iz kritika
Vjesnik:Brak Marije Braun 
Vjesnik:Promišljena, dosljedna i èista predstava 
glas-koncila.hr:Dokud s kompromisima