Jules Verne / Dramatizacija: Ana Tonković Dolenčić
Put oko svijeta u 80 dana Redatelj: Krešimir Dolenčić
Na put oko svijeta krenuti se može iz zračnih i običnih luka, iz bliskih ili dalekih krajeva, nepoznatih ili znamenitih gradova, iz škole, hotela, kuće ili kazališta. Putovanje može biti zbroj zagubljenih sjećanja, nemogućih pustolovina, neobuzdanih želja za promjenom, iznevjerenih očekivanja, potrošenih susreta, prikrivenih nadanja..., putovanje imaginarnim ili stvarnim krajolicima koje se uvijek obnavlja ondje gdje se čini da završava. I tako nam se u procjepima ukazuju obećani gradovi za koje više nismo sigurni da smo ih jednom posjetili i njihovi stanovnici za koje smo sigurni da smo s njima jednom odrastali.
Na jedno od najpoznatijih literarnih putovanja oko svijeta u 80 dana krenuo je Jules Verne još 1873. godine, prateći na tom putu engleskoga gospodina Phileasa Fogga i njegova francuskoga slugu Jeana Passepartouta, koji su obišli najčudesnije krajeve svijeta, susreli neobične ljude, prepustili se naizgled slučajnim avanturama, te se vratili upravo na ono mjesto s kojega su krenuli. Za ono vrijeme nestvarno putovanje čitalo se znanstvenom fantastikom i pripisivalo autorovoj nekontroliranoj mašti, koja je na mnogobrojnim stranicama tih, generacijama tako privlačnih, bajkovito-fantastičnih slagalica ocrtala tada nezamislive oblike podmornica ili svemirskih letjelica što u 21. stoljeću zauzimaju pristojno mjesto u tehnološkim staretinarnicama.
Danas se zemaljska kugla s lakoćom može obići u nešto više od 24 sata. Može se doručkovati u Londonu, ručati u New Yorku i večerati u Sydneyju. Može se sustići sunce i pobjeći mjesecu, može se uostalom i uhvatiti vrijeme i učiniti ga predvidljivim. Ono što se brzinom i tehnologijom još uvijek nije uspjelo postići jest proizvesti užitak putovanja. Onu neuhvatljivu strast otkrivanja novoga i različitoga što se ne može rekonstruirati u sjećanju i što se ne zapisuje u vodičima, strast koja nas čini drugačijima i koja čak i gospodinu Foggu, koji se trudi ostati isti, mijenja perspektive.
U jednom od svojih tekstova Borges se pitao – što će sanjati neraspoznatljiva budućnost i među ostalim odgovorio: ...sanjat će da smo u stanju činiti čudesa, ali da ih nećemo činiti, jer će biti zbiljskije njihovo zamišljanje. Stoga će i naše putovanje koje započinjemo i završavamo u kazalištu, isključivo ovisiti o intenzitetu i neuhvatljivosti naše ili vaše mašte.
Charles Baring Junior, bankar; Ing. Andrew Scott Sullivan, britanski konzul u Suezu; britanski konzul u Bombayu; tajnica u Scotland Yardu::
Marica Vidušić Vrdoljak
Rođena 1974. u Zagrebu gdje maturira na Klasičnoj gimnaziji i diplomira na Akademiji dramske umjetnosti, smjer dramaturgija. Profesiju preispituje i pisanjem o kazalištu u emisiji Lica i sjene na Hrvatskom radiju, a na Hrvatskoj televiziji piše scenarije emisija za djecu i mlade (Briljanteen, Žutokljunac). Sudjelovala je u međunarodnom programu za mlade pisce Interplay u Berlinu, a tekstove joj rado izvode i polaznici amaterskih kazališnih skupina. Kao slobodna umjetnica u svojstvu dramaturginje, autorice ili koautorice surađivala je u mnogim hrvatskim kazalištima (HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci, HNK u Zagrebu, ZKL, DK Gavella, Teatar ITD, HKK - Zadar, GKM - Split, Zagrebačko kazalište mladih, Dječje kazalište Branko Mihaljević - Osijek, Teatar Žar ptica, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Kazalište Marin Držić - Dubrovnik, INK - Pula, Osječko kulturno ljeto...), a predstave joj osvajaju neke od značajnih nagrada (Čarobna frula i Baltazar, nagrade HDDU - za najbolje dječje predstave u cjelini). Autorica je knjige Prepričavanja, zbirke adaptacija i dramatizacija.
KREŠIMIR DOLENČIĆ
Rođen 1962. u Zagrebu. Završio Srednju muzičku i Klasičnu gimnaziju, a i Akademiju dramske umjetnosti. Do sada je režirao 37 opera i tridesetak dramskih predstava u Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Americi i Kini. Mnoge su na repertoaru već više godina. Režirao na pozornicama Gavelle, HNK u Splitu, Zagrebačkoga kazališta lutaka, HNK Ivana pl. Zajca, Splitskoga ljeta, Dubrovačkih ljetnih igara, HNK u Zagrebu, Zagrebačkoga kazališta mladih itd. Predavao glumu kao asistent na ADU, a bio i predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Rice Universityju u Houstonu i Trinity Collegeu of Music u Londonu. Za svoj rad nagrađen je mnogim nagradama. Osim kazalištem bavi se i osmišljavanjem scenarija i režijom raznih manifestacija, otvara i zatvara svečanosti, a ponekad režira i koncerte. Zekaemova predstava Baltazar ili potraga za čudesnom kapljicom dobila je nagradu HDDU za najbolju predstavu za djecu. Voli Harmsa, Fellinija, Zvjezdane staze, Pythone, Wagnera, braću Marx, Toma Waitsa, Mozarta, skijanje i letenje. Misli da vrijeme ne igra nikakvu ulogu u bilo čemu, da su ljudi posvuda jednaki i da je jako važno ne biti bahat. Želio bi posuditi glas u nekom crtiću.
Nagrade:
10. naj naj naj festival
- Nagrada za najbolju predstavu u cjelini za predstavu
- Nagrada za najbolju sporednu mušku ulogu - Maro Martinović