|
|
|
|
| po motivima pripovijetke "Jedanaest uboda ljutnje" Svjetlana Lacka Vidulića |
Vrata do
Redatelj: Rene Medvešek
 |
Za kazalište Renea Medvešeka potrebno je tek nešto dasaka i mnogo strasti te neupitna želja da se na pozornici progovori o onome što je zagubljeno, zanemareno i zatomljeno, uzgredno, naizgled nevažno, o onome što upravo u svojoj rubnosti zauzima središnje ili odsudno mjesto našega života.
Taj govor se ispisuje rječitim tišinama što prizivaju stvarnost poput sna i san poput stvarnosti, čineći razlike gotovo nevidljivima. Život/smrt, prisutnost/odsutnost, priroda/kultura, čežnja/akcija, zbiljsko/imaginarno, rubno/središnje… u svojoj oprečnosti samo se upotpunjuju, jer svaki se pojam usmjerava na onaj drugi i pomoću drugoga ostvaruje. Mišljenje uvijek funkcionira u oprečnostima - upozoravaju teoretičari, a protok žudnje između dviju zacrtanih krajnosti određuje kontinuitet te pokreće i scenska zbivanja i nas same. Stoga se u Medvešekovim scenskim slikama u kojima, primjerice, epizodisti preuzimaju mjesto protagonista te junacima postaju gubitnici iz našega susjedstva, s lakoćom prepoznajemo.
Svjetovi su to što egzistiraju na dohvat ruke, pred našim očima ili u njima. Te iako nam se ponekad čini da o njima malo ili ništa ne znamo, oni su nam toliko blizu da ih ne možemo zanijekati, dok njihov paralelizam, protežući se u beskonačnost, neprestance umnožava iste ili barem slične slike. Na posljetku nismo sigurni jesu li to naši ili njihovi životi te preslikava li teatar stvarnost ili stvarnost samo preslikava teatar. Nije riječ se više ni o imitaciji, niti udvajanju, već o pomicanju granica s onu stranu njihova ili našega, fiktivnoga ili zbiljskoga, o usporednim životima u kojima je izbrisana crta razgraničenja i sve je postalo istoznačnim, ma koliko nam se činilo drugačijim. Zrcala što su pred nama (imaginarno) postavljena nude nam svakodnevno u odrazima mnoštvo naših dvojnika te i naša zbilja, koliko je god pokušavali očuvati «autentičnom», nalikuje, po nečemu ili po mnogo čemu, onoj susjedovoj. Preostaje nam stoga, u ovom slučaju, još samo odškrinuti "Vrata do…"
|
Dramaturgija: Olja Lozica
Scenografkinja: Tanja Lacko
Kostimografkinja: Doris Kristić
Oblikovatelj rasvjete: Aleksandar Čavlek
Asitent redatelja: Filip Povrženić
|
| |
| Nagrade |
Međunarodni festival malih scena, Rijeka, 2006. Posebna nagrada za kolektivnu suigru ansamblu
13. Festival glumca, Vinkovci i Županja, 2006. Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
30. DANI SATIRE Satiričkog kazališta Kerempuh, Zagreb, 2006.
Zlatni smijeh za najbolju predstavu u cjelini
21. Gavelline večeri, Zagreb, 2006.
Nagrada "Dr. Branko Gavella" za najbolju predstavu
Nagrada Hrvatskog glumišta, Zagreb, 2006.
Nagrada za najbolje redateljsko ostvarenje Reneu Medvešeku
|
Gostovanja:
1. INK, Pula - 31. 3. 2006.
2. Centar za kulturu, Čakovec - 23. 3. 2006.
3. BOK FEST, Pučko otvoreno učilište, Bjelovar - 7. 4. 2006.
4. Međunarodni festival malih scena, Rijeka - 3. 5. 2006.
5. Festival glumca, Vinkovci - 14. 5. 2006.
6. Festival glumca, Županja - 15. 5. 2006.
7. Dani satire, Zagreb - 10. 6. 2006.
8. Hrvatski dom kulture, Rijeka - 11. 6. 2006.
9. Gavelline večeri, DK Gavella, Zagreb - 20. 10. 2006.
10. Osječko ljeto, Osijek - 3. 7. 2006.
11. Pučko otvoreno učilište, Velika Gorica - 11. 12. 2006.
12. Kazališna kuća Zadar - 27. 4. 2007.
13. Marulićevi dani, Split - 28. 4. 2007.
14. Heidelberger Stückemarkt 2008., Heidelberg - 8. 5. 2008.
15. Kazališni ciklus: Najbolji s istoka, Volkstheater, Beč - 20. i 21. 2. 2009. |
|
|
|
 |