Alan Ford


Predstava Alan Ford postavlja tezu da tako dugo dok je novac kanonska vrijednost sistema i siromašni i bogati zapravo robuju istom bogu, jednako su smiješni i jednako vrijedni prezira


Tekst:
Magnus, Max Bunker, Nenad Brixy i Dario Harjaček

Režija:
Dario Harjaček

Premijera:
18.05.2013.


Sljedeće izvedbe:

Četrdeset godina po prvom objavljivanju Alana Forda u Hrvatskoj, jedinoj zemlji u kojoj je doživio istinski kultni status, teatarska verzija pokušava ući u duh jezika i smisao grotesknog humora njegovih tvoraca Magnusa i Maxa Bunkera kako bi progovorili o mistifikaciji pojmova siromaštvo i bogatstvo. Temeljna teza koja se provlači kroz strip (u njegovim najboljim nastavcima) bazirala se na tome da su siromaštvo i bogatstvo samo različite strane iste bijede uzrokovane veličanjem novca kao apstraktne vrijednosti koja nas vodi prema raju zemaljskom u kojem se svaka želja može ispuniti. Siromašni preziru bogate samo zato jer i sami nisu bogati, bogati preziru siromašne zbog njihove beskrupulozne borbe za život.

Živeći u vrijeme u kojem se na duhovnom planu sve više ostvaruje ideja diktature proleterijata, preuzimanja vlasti od strane sirotinje u smislu političkog zaklinjanja u sirotinju kao ideala poštenja, skromnosti i moralne besprijekornosti, predstava bazirana na stripu Alan Ford željela bi razbiti tu sliku o sirotinji kao nositelju moralne čistoće. Siromaštvo je nešto što probuđuje ono najgore kod čovjeka, a ne ono najplemnitije, kako nam se iz dana u dan nameće kao floskula. Bogatstvo kao ostvarenje vrijednosti u svojoj je biti potpuno bezvrijedno. Predstava Alan Ford postavlja tezu da tako dugo dok je novac kanonska vrijednost sistema i siromašni i bogati zapravo robuju istom bogu, jednako su smiješni i jednako vrijedni prezira.

Centralni su likovi ove priče Alan Ford i Bob Rock, tajni agenti čuvene grupe TNT koji čekajući plaću koja nikako ne stiže iz dana u dan riskiraju vlastiti život radi ostvarivanja tuđeg profita. U situacijama u koje ih se stavlja oni su izloženi pogibelji, potpuno nespremni i bez istinske svijesti što treba napraviti i što će se sljedeće dogoditi. Njihov je temeljni pokretač za posao glad i neimaština, a nada iznenadni okret sudbine. Sreća. Glavni im je neprijatelj Superhik, anti-superjunak koji radeći kao djelatnik javne čistoće iz prezira prema prljavštini koju stvaraju siromašni odlučuje postati borac za pravdu, što znači oduzimati sirotinji da bi se dalo bogatima- onima koji znaju kako treba živjeti. Taj obrnuti sistem otvara prostor očuđenja u kojem svakidašnjica postaje dio jednog velikog nesporazuma, stavljajući pod znak pitanja vječito zazivanje Novca kao nasušne potrebe, kao putu prema zadovoljstvu, ostvarenju.


Glume:
Dramaturginja:
Katarina Pejović
Scenografi:
Iva Matija Bitanga i Leo Vukelić
Kostimografkinja:
Doris Kristić
Skladatelj:
Frano Đurović
Asistentica kostimografkinje:
Ivana Jelušić
Inspicijentica:
Stella Švacov Miletić
Šaptač:
Željko Začek

Nagrade:

Nagrade hrvatskog glumišta 2013.
- Nagrada za najbolju žensku ulogu u lutkarskim predstavama i predstavama za djecu i mladež - Doris Šarić Kukuljica

^na vrh