Događaj u gradu Gogi

Redatelj: Damir Zlatar Frey

Tekst: Slavko Grum - Damir Zlatar Frey

"... Ukratko, Frey se na iracionalan, intuitivan način domogne suštine nekog dramskog (ili narativnog) teksta te ga zatim reproducira u vrlo promijenjenom i stranom, ali još uvijek prepoznatljivom kontekstu - i na način koji doduše ne odbacuje verbalnost, ali je nadilazi. Očito je da Frey ima nekakav poseban način rada s glumcem, na poseban se način bavi njegovom emocionalnom sferom; time postiže da svaki tumač s jedne strane zadrži svoje posebnosti, a s druge se strane uključuje u neku posve uočljivu kolektivnu glumu - njezina je osnovna značajka intenzivnost, patos, ekstaza, također histerija ....
...Pod sintagmom srednja Europa podrazumijevam ono konkretno stanje duha koje poznajemo najprije iz relevantne literarne fikcije: to je svijet prljave srdačnosti, memljiv i pljesniv, pun sladunjavih vrijednosti, seksualnih potiskivanja, nametljive i zlurade radoznalosti, provincijaine kreposti, stalnog osjećaja manje vrijednosti i svakojakih socijalnih neprilagođenosti, pritajene osvetoljubivosti, divljaštva ili čak ubilačkih težnji..."

Iz eseja Lede Kralj

Više o predstavi

“…U brojnim teatrološkim analizama Grumova djela ponavlja se pitanje srednjoeuropske provincijalnosti kao temeljni tlocrt u koji se utire i koji zatire lica Goge.
U zagrebačkoj predstavi nije više riječ o provincijalnosti u smislu malog i zatucanog mjesta, već je riječ o svijetu kao provinciji…
…Život svake osobe u Gogi, primjerice, posve je proziran za stanovnike cijelog mjesta. Život pojedinca izložen je u cijelosti pogledu javnosti.
Kao u kući od stakla, jednoj od starih nadrealističkih utopija, i jednom od najstrašnijih aspekata suvremena života. Običan čovjek prisiljen je otkriti svoje obiteljsko, zdravstveno i financijsko stanje cijelom svijetu. On ne može više naći nijedan jedini intimni trenutak ni u ljubavi, ni u bolesti, ni u smrti. …
…Kao što sam već napomenula sve u predstavi pokretala je Hanina sudbina. Usud žene koja se vratila u mjesto gdje je nad njom počinjen zločin, ne bi li se uhvatila u koštac sa svojom prošlošću i time se nje oslobodila…
…I napokon, u prvom planu predstave su konflikti, mučni prizori, mračni i pakosni razvoji bilo kojeg odnosa između muškarca i žene, krvavi smiješak, dance macabre
Ali iza svega toga, iz drugog plana, govori samilost spram svakog od tih jadnih i nakaznih bića. …”

Iz razgovora s Mani Gotovac

Produkcija: Zagrebačko kazalište mladih u suradnji s Koreodramom Ljubljana

Premijera: 8. svibnja 1998.

Urša Raukar: Gospođa Župecki / Francuska Marija

Zoran Čubrilo: Otmar Prelih, trgovački pomoćnik

Edvin Liverić: Grbavac Teobald

Doris Šarić Kukuljica: Mirna žena

Marica Vidušić: Tereza

Katarina Bistrović Darvaš: Juta

Nađa Perišić Radović: Netko drugi

Ksenija Marinković: Hana
Slavica Jukić: Afra
Nada Subotić: Tarbula, njena sestra
Vida Jerman: Gospođa Prestopil
Davor Borčić: Klikot, pisar
Rajko Bundalo: Julio Gapit
Siniša Ružić: Pokojni natporeznik