Noć pjeva pjesme svoje

Redatelj: Dino Mustafić

Tekst: Jon Fosse

U jednoj je sobi, jedne večeri dvoje ljudi osuđeno na užas zajedničke osamljenosti. On ne može izaći, ona ne može ostati. Povezuje ih isti intenzitet očajničkog nastojanja da prijeđu pragove vlastite promašenosti. I dok je on mjesecima ispisivao rečenice koje nitko nije želio čitati, ona je pronašla ljubavnika.

Više o predstavi

Za neke je Jon Fosse u drami Noć pjeva pjesme svoje ispisao studiju depresije, za druge je pomno predočio tragičnu banalnost svakodnevice. No, i za jedne i za druge on je u današnjem svijetu neproračunljivih rizika jedan od rijetkih pisaca koji uspijeva točno ocrtati rasute krajolike ljudske duše. A ti su krajolici nepregledni prostori bez dodira i susreta, bez mogućnosti da se približimo Drugome i ostvarimo uz pomoć njegove blizine. Mogli bismo reći, kao što već govore psihoanalitičke bilješke – Nikad me ti ne gledaš tamo gdje te ja vidim i dok to govorimo mjeriti obmanu našega ili njihova pogleda.

U tragikomičnim izgledima Fosseovih supružnika, ljubavnika ili roditelja ocrtava se nesnošljiv pritisak realnosti koja ne poznaje mehanizme prijenosa što bi, primjerice, književnost preveli u vrijednost koja bi u prijašnjim razdobljima imala dignitet spektakularnog rezultata. Pismo koje samo sebe ukida i poništava, jezik koji pulsira unutarnjim ritmom radnje u nuždi govora, junaci koji unaprijed pristaju biti gubitnicima, svijet ravnodušan prema svojoj razlomljenosti… sve se to uočava u dramskom tekstu koji bi poetičnošću svog naslova u istom prostoru mogao svjedočiti o mogućnosti neke druge stvarnosti.

Premijera: 15. veljače 2008.

Nataša Dorčić: Mlada žena

Frano Mašković: Mladi muškarac

Doris Šarić Kukuljica: Majka

Damir Šaban: Otac

Danijel Ljuboja: Basti

Nina Violić: Mlada žena