Putovanje jednog princa

Redatelj: Ozren Prohić

Tekst: Ludwig von Tieck

Iz "Protokola dvorskog ponašanja na dvoru kralja Gottlieba"

Konverzaciju voditi mislima tuđim, opće prihvaćenim.
Ne kihati, nos ne čačkati, duboko se klanjati.
Klanjati se prije, poslije i usred izjave vladareve ili osobe što sjena mu je.
Higijenu održavati mirisima, a status svim sredstvima.
Uhoditi po potrebi ili iz razloga obrambenih.
Biti danju i noću spreman samoljublje u domoljublje pretvoriti, i obrnuto.
Držati korak s modom, a dobre odnose s tiskom.

Više o predstavi

Princ Zerbino
Princ Zerbino ili Putovanje za dobrim ukusom (na neki način nastavak Mačka u čizmama – njemačka komedija u 6 činova) – naslov je s podnaslovima originalnog komada Ludwiga Tiecka iz 1799.godine. Na otprilike 300 stranica i s desetinama lica koja govore u prozi i u stihu, Tieck piše komad i satiričnu raspravu o duhu svog vremena. Nadahnut eulenspiegelovskom lakrdijskom tradicijom, Tieck aludira, ismijava i komentira sve i sva – od vladajućih literarnih formi, glavnih tema filozofskih i umjetničkih rasprava svog vremena do konkretnih ljudi, te stanja u državi i društvu. Radi toga se smijeh u Princu Zerbinu pretvara u satiru, humor u grotesku, a iluzija se remeti do gotovo potpunog ukinuća.

Adaptacija teksta
Nastala po motivima Tieckovog Princa Zerbina. Iz Zerbina preuzet je motiv poludjelog princa, te motiv putovanja. Ali dok Tieckov Zerbino kreće na put sa slugom Nestorom i Psom, strasno žudeći za krajnjim saznanjem koje bi obuhvatilo smisao i obavezu njegova konkretnog zemaljskog života. Princ u adaptaciji je svjestan da mu je tijelo bačeno u tamnicu, a duh podvrgnut tretmanu preodgoja koji bi od njega trebao učiniti budućeg korisnog vladara. Zerbino kod Tiecka isprva želi iz očaja razbiti komad jer svoje naziranje unutrašnje istine ne može dovesti u sklad sa stvarnošću oko sebe. Princ u adaptaciji razgovara s literaturom, pojmovima, umjetničkim formama i povijesnim licima, jer mu ništa drugo i nije preostalo. Za njega nema smisla razbiti iluziju jer, Iluzija je sve.

Praizvedba: 25. listopada 1996.

Zoran Čubrilo:

Doris Šarić Kukuljica:

Pjer Meničanin:

Filip Nola:

Edvin Liverić:

Maro Martinović:

Katarina Bistrović Darvaš:

Marica Vidušić:

Urša Raukar:

Damir Šaban:

                         Lica na dvoru;  Lica u Arkadiji

Zoran Čubrilo: Princ Zerbino;  Princ Zerbino
Davor Borčić: Kralj Gottlieb (Bogoljub)
Doris Šarić Kukuljica: Kraljica
Pero Kvrgić: Stari kralj;  Machiavelli
Galliano Pahor: Polykomikus;  Polykomikus
Branko Meničanin: Luda;  Shakespeare
Filip Nola: Leander;  Sotona
Edvin Liverić: Selinus;  Mag birokracije, Gospodin
Maro Martinović: Curio;  Cleon
Katarina Bistrović-Darvaš: Lila;  Lila
Marica Vdušić: Umirovljenica;  Božica poezije, Dama
Urša Raukar:   ; Cvijet poezije, Domaćica čajanke
Đimi Jurčec: Seljak;  Pjesnik
Damir Šaban: Intelektualac;  Pjesnik
Rajko Bundalo: Radnik
Branko Supek: Šef osiguranja;  Pjesnik
Dijana Bolanča: Djevojčica;  Cvijet poezije, Dama
Leon Lučev: Osiguranje, Akademik;  Činovnik, Gospodin, Čovjek u crnom
Goran Malus: Osiguranje, Akademik;  Činovnik, Gospodin, Čovjek u crnom
Drago Utješanović: Osiguranje, Akademik;  Činovnik, Čovjek u crnom
Hilari Kos: Čovjek u crnom;  Cvijet poezije, Činovnik
Andreja Široki: Čovjek u crnom;  Cvijet poezije, Činovnik
Nikolina Bujas: Čovjek u crnom;  Cvijet poezije, Činovnik
Polaznici Dramskog studija Učilišta ZKM:
Marijan Mihaldinec,Tomislav Belko-Hunjak: Ljudi u crnom