Roberto Zucco

Redatelj: Christian Colin

Tekst: Bernard-Marie Koltès

 

 

Više o predstavi

Zvao se Roberto Zucco. Bio je lud, ali to se otkrilo tek kasnije. Tragačima je izmicao inteligentno i smiono. Hladnokrvni zločinac, znao je osvajati ljude. Za sobom je ostavio dvadesetak sudskih dosjea, kalvariju žrtava, nezadovoljštinu rodbini ubijenih, očaj i tugu kod onih koji su ga voljeli.
Prvi Koltèsov susret sa Zuccom zbio se 1988. godine u pariškom metrou preko potjernice na kojoj su bile objavljene četiri fotografije Roberta Zucca. Nedugo potom, na televizijskom dnevniku mogla se vidjeti “predstava” koju je Zucco izveo na zatvorskim krovovima. Uhićen dva dana ranije, Zucco je za vrijeme zatvorske šetnje umakao čuvarima i popeo se na krov zatvora. Sat vremena zabavljao je okupljene novinare i znatiželjnike bacajući crijepove po automobilima čuvara i skidajući odjeću sa sebe.
Koltèsa je privukla neobična mladićeva ljepota i čista kazališna dimenzija priče. Nije ga zanimalo što je od Zucca napravilo ubojicu, hladnokrvnost kojom je izvršavao zločine, infernalno ludilo o kojem se govorilo, apsolutna inkarnacija zla. Koltès naravno nije veličao zločine, preko njih je, kao što je slučaj u antičkim tragedijama, pokazao zapanjeno nesvjesno čovječanstva, skrivene mehanizme njegovoga funkcioniranja.

Roberto Zucco, ubojica
Ubio se, ili bio ubijen, 23. svibnja 1988. godine u zatvorskoj klinici Vicenza, u Italiji, u 26. godini. Na savjesti je imao najmanje sedam zločina. Ubio majku i oca iste večeri 1981. godine. Majku jer mu nije dala ključeve novoga automobila, a oca da ne vidi počinjeno umorstvo. Interniran u psihijatrijsku kliniku, izvukao se šarmom i lukavstvom, te 1986. neopaženo ušao u Francusku, gdje je počinio razna krivična djela; krađe, silovanja. Rasplet se počinje odgonetavati 28. siječnja 1988. godine kada ubija policijskog inspektora. Biva uhićen, premda je inteligentno izmicao tragačima.

Bernard-Marie Koltès, pisac
Rođen u Metzu 9. travnja 1948. godine. Krajem šezdesetih boravi u New Yorku, početkom sedamdesetih studira režiju u Strasbourgu.
Godine 1977. na Avignonskom festivalu postavljaju mu tekst Noć tik pred šumama. Od početka osamdesetih surađuje s Patrice Chereauom koji režira gotovo sve njegove tekstove (Borba crnca i pasa, Zapadni vez, Tabataba, U samoći pamučnih polja i Povratak pustinji). Godine 1989. bolestan od AIDS-a, piše posljednji komad Roberto Zucco čije postavljanje na scenu nije doživio. Iduće godine tekst je praizveden u Berlinu, u režiji Petera Steina, nakon čega su uslijedile brojne izvedbe širom svijeta.

Christian Colin, redatelj
Kao glumac nastupao je u mnogim kazališnim i filmskim ostvarenjima, surađivao s najcjenjenijim imenima francuske scene (Bernard Sobel, Ariane Mnouchkine, Bruno Bayen, Gabriel Garran). Kao redatelj, od 1982. godine postavio je dvanaest predstava. Kao pedagog i učitelj, radio je u školi koju je vodio Antoine Vitez u Théâtre National de Chaillot; zatim u Radionici Centre Dramatique de la Comédie u Caenu, školi La Belle de Ma u Créteilu, i naposljetku kao direktor škole u Théâtre National de Bretagne u Rennesu, gdje je 1994. postavio Mrtvu svadbu Asje Srnec-Todorović.

Premijera: 4. studenog 1994.

Doris Šarić Kukuljica: Njezina sestra

Suzana Nikolić stalna suradnica: Njezina majka

Urša Raukar: Otmjena dama

Maro Martinović: Snagator, Nestrpljivi svodnik

Damir Šaban: Inspektor

Pjer Meničanin: Prvi čuvar, Prvi policajac

Filip Nola: Drugi čuvar, Drugi policajac

Slavko Juruga: Roberto Zucco
Zdenka Marunčić: Njegova majka
Ksenija Marinković: Mala
Vili Matula: Njezin brat
Rajko Bundalo: Njezin otac
Đimi Jurčec: Stariji gospodin
Siniša Ružić: Dijete
Slavica Jukić: Vlasnica bordela
Jelena Miholjević: Uzrujana kurva
Branko Supek: Melankolični inspektor
Davor Borčić: Komesar