Tri mušketira

Redatelj: Janusz Kica

Tekst: Alexandre Dumas

Pisac francuskog romantizma Alexandre Dumas otac, proslavio se pustolovnim romanom Tri mušketira. U njemu opisuje avanture mušketira početkom 17. stoljeća temeljene na stvarnim povijesnim likovima. Roman je objavljen 1844. godine, par godina prije nego što je izbila Francuska revolucija 1848.

Više o predstavi

Glasoviti roman Tri mušketira prvi put je objavljen 1844. godine u Parizu. Potpisao ga je samo Alexandre Dumas iako su njegovi suvremenici znali da je Auguste Maquet, profesor povijesti, načinio nacrt djela. Suradnja pisca i profesora se nastavila i na povijesnoj drami Mušketiri koja je izvedena naredne godine također u Parizu. Ali, drama s epilogom i prologom Mladost mušketira, nastala iz iste povijesne građe, izvedena 1849. godine, više nije bila rezultat te suradnje, mada je ime profesora Maqueta na plakatu koji je oglašavao premijeru stajalo uz ime slavnog Dumasa oca. Inače, pravi začetnik ideje pisanja o mušketirima bio je stanoviti pamfletist Gatien de Courtilz, suvremenik mušketira, koji je pribilježio memoare Gaskonjca Charlesa d’Artagnana, kapetana garde Louisa XIV. Suhoparno zapisani doživljaji hrabrog junaka svoga vremena inspirirat će Maqueta da načini plan za vrtoglavo pustolovno djelo koje će istinski zaživjeti tek nakon Dumasove obrade.

Povijesne činjenice koje je prikupio i na njima inzistirao Auguste Maquet, slavnog pisca uopće nisu zanimale. Prilikom pretvaranja dokumentarnog materijala u literarno-zabavno štivo, Dumas se ponašao poprilično šlampavo, što je izbezumljivalo urednog i obrazovanog profesora. Dumas je odlučio da mu je puno zanimljiviji zločesti i častohlepni, povijesno vrlo ratoborni, kardinal Richelieu od njegovog prethodnika kardinala Mazarina koji je ratovao s mušketirima na način kako je to opisano u romanu. Mazarin je uspio smijeniti bahatog Troisvillea, kapetana kraljevskih mušketira, čije je ime u romanu Tréville, ali nije bio tako politički umješan i spretan poput Richelieua koji je činjenično politički spletkario protiv Louisa XIII. da bi na prijestolje doveo Louisa XIV. Dumas je kombinacijom ovih dviju sudbina stvorio živo lice koje je prototip političara, a ne crkvenog dostojanstvenika. Jednako tako je i Louis XIII. u romanu opisan komičnijim i u političkom smislu mnogo nespretnijim od onog kakav je povijesno bio. Ipak, u nečem se stvarni i izmišljeni kralj preklapaju. Louis XIII. bio je patološki ljubomoran na svoju ženu Anu Austrijsku, koja je u stvarnosti bila daleko manje nevina od kraljice u romanu. Iz memoara njezinih dvorskih dama može se mirno zaključiti da je njezin odnos spram vojvode Buckinghama bio strastven i upitan za jednu časnu suprugu. Sasvim je izvjesno da je Dumas iskoristio neku nejasnu pustolovinu s dijamantima da bi stvorio glavnu spletku i napetost svoga djela. Povijesna dogodovština nije posve razjašnjena, mada se zna da je vojvoda Buckingham prilikom službene posjete Francuskoj bio nakinđuren s toliko nakita da su ondašnji Francuzi govorili kako je vjerojatno pobrao sve dijamante Engleske i prišio ih na svoju odoru.

Ma koliko istine i laži o mušketirima današnjem gledatelju predstave i čitatelju romana bile intrigantne, nedvojbeno su sjajni vojnici Njegovog Veličanstva zasluženo postali temom jednog od najčitanijih književnih djela svih vremena. Pravi mušketiri svakako su se više tukli u dvobojima negoli je to opisao Dumas, ali su za svoje suvremenike predstavljali moć i slavu, poseban stalež s mnogo povlastica, kojemu su mnogi mladi ljudi onog vremena težili.

Za kraj spomenimo da su na vlastiti zahtjev imali privilegiju besplatnog ulaska u Comédie-Française koji su koristili isključivo zato da bi u gledalištu stvarali pomutnju i vrijeđali glumce kao i gledatelje. Paradoks je u tome što priča o toj razularenoj i raskalašenoj rulji danas služi kao predložak za filmove i predstave koje podučavaju o vjernosti, plemenitosti i čestitosti, a što je Dumas iskazao u sloganu svojih junaka iz romana – SVI ZA JEDNOGA, JEDAN ZA SVE!
Vladimir Stojsavljević

Premijera: 30. ožujka 1996.

Filip Nola: ATHOS

Pjer Meničanin: PORTHOS

Maro Martinović: ARAMIS

Suzana Nikolić stalna suradnica: KRALJICA ANA AUSTRIJSKA

Doris Šarić Kukuljica: MILADY

Nataša Dorčić: CONSTANCE BONACIEUX

Urša Raukar: KETTY

Damir Šaban: LORD WINTER

Zoran Čubrilo: FELTON

Edvin Liverić: JUSSAC

Goran Navojec: D’ARTAGNAN
Rene Medvešek: KRALJ LOUIS XIII.

Vili Matula: KARDINAL RICHELIEU
Dejan Aćimović: KAPETAN TREVILLE
Branko Supek: VOJVODA BUCKINGHAM
Davor Borčić: D’ARTAGNANOV OTAC
Franjo Jurčec: PISAR
Rajko Bundalo: ČOVJEK U CRNOM
Vanja Čirić, Dijana Bolanča: OPATICE
Kristijan Ugrina, Goran Malus, Leon Lučev, Drago Utješanović, Tvrtko Jurić: KARDINALOVA GARDA, ENGLEZI