Učilište

Povijesni počeci

Zagrebačko kazalište mladih (PIK, kako se u početku nazivalo) djeluje od 1948. godine. Prva ravnateljica bila je Božena Begović koja je sa stotinjak djece školskog uzrasta i grupom svojih suradnika kazališnih entuzijasta krenula u novu kazališnu avanturu. Cilj je bio da u poratno vrijeme okupi što veći broj djece i služeći se svim oblicima kazališnog rada razvija njihove kreativne potencijale ali da djeluje i odgojno – pedagoški.

Jezgru prvih pedagoga činili su kazališni profesionalci: glumica Đurđa Dević, scenograf Zvonimir Agbaba, koreografi Silvija Hercigonja i Karlo Radinger, baletni pedagog Nenad Lhotka, voditeljica baleta Mery Šembera i glazbena voditeljica Truda Reich.

Uz njihovo vodstvo na sceni tadašnjeg Zagrebačkog pionirskog kazališta počinju se izvoditi prve predstave koje uspješno spajaju elemente studijskog rada temeljenog na improvizacijama i profesionalno kazalište. Te izvedbe označavaju početak kontinuiranog izvođenja predstava na sceni ondašnjeg PIK-a. Tijekom godina u pionirskom kazalištu odrastaju i odgajaju se mnoge generacije, raste produkcija, dolaze novi suradnici, a 1953. godine zapošljava se Zvjezdana Ladika, uskoro dominantna redateljica i svjetski priznata dramska pedagoginja. Kao vanjski suradnici surađuju Ana Maletić, Inge Kostinčer, Ljubo Babić, Jagoda Buić, Emil Cosetto, Ivo Lhotka Kalinski, Rudolf Zubčić, Miljenko Vikić i Milana Broš-Putar, a PIK-ov ansambl gostuje na svjetski poznatim festivalima osvajajući brojne nagrade.

1967. godine Zagrebačko pionirsko kazalište mijenja ime u Zagrebačko kazalište mladih. 1977. godine ZKM postaje profesionalno kazalište koje u svojim predstavama angažira mlade tek diplomirane glumce, dio kojih je svoje djetinjstvo proveo u PIK-u. Rad sa djecom i mladima se nastavlja i traje sve do danas. Omladinski studio ZKM-a preimenovan je 1992. godine u Učilište Zagrebačkog kazališta mladih kojemu je voditelj tada bio Vlado Krušić. U mirovinu su otišle dugogodišnje pedagoginje Slavenka Čečuk i Zvjezdana Ladika koje su, uz Đurđu Dević-Šeginu, svojim radom utemeljile i oblikovale metode stvaralačkog dramskog rada i odgoja djece i mladih. Slavenka je doista otišla u mirovinu, a Zvjezdana samo formalno jer do svoje smrti nije prekidala rad u Učilištu. Njihov su rad nastavili njihovi učenici, kojima su se pridružili mlađi naraštaji plesnih, dramskih i lutkarskih pedagoga.

Učilište ZKM-a od svog je početka bilo važna umjetničko-odgojna ustanova, ponajprije u službi grada Zagreba te njegove djece i mladih. U određenim razdobljima ono je bilo žarište dječjeg dramskog stvaralaštva od svjetskog značaja. Ono je i danas po svom značaju, utjecajima i odjecima, metodičko i idejno žarište dramske pedagogije i dječjeg dramskog stvaralaštva u Hrvatskoj.

Ratna zbivanja 1991.-1992. godine nisu bitno poremetila naš umjetničko-pedagoški rad. Štoviše, pojačala su ga. Svi mi, umjetnički pedagozi, tada smo osjetili da smo potrebni i korisni djeci s kojom radimo i gradu u kojem živimo. Naša pedagoška skrb i dječje stvaralaštvo tada su bili najučinkovitijim oblikom obrane duha pred neizvjesnošću i opasnostima s kojim smo se dnevno suočavali.

Učilište označava ono što želimo biti: mjesto gdje se kroz stvaralaštvo može nešto naučiti ne samo o kazalištu, glumi, plesu ili lutkama nego i o životu, ljudima i samome sebi. Ako pritom nastanu i dobre predstave, tim bolje. Uostalom, njih nije nikad manjkalo.