z/k/m - Zagrebačko katalište mladih

Zagrebačko kazalište mladih, odnosno Pionirsko kazalište (kako se u početku nazivalo) djeluje od 29. ožujka 1948. godine. Prva ravnateljica Božena Begović s grupom entuzijasta prihvatila se posla sa stotinjak djece školskog uzrasta. Cilj PIK-a bio je da u poratno vrijeme okupi što veći broj djece i služeći se svim oblicima kazališnog rada, djeluje odgojno u moralnom, političkom i estetskom smislu.

Jezgru prvih pedagoga činili su kazališni profesionalci: glumica Đurđa Dević, scenograf Zvonimir Agbaba, koreografi Silvija Hercigonja i Karlo Radinger, baletni pedagog Nenad Lhotka, voditeljica baleta Mery Šembera i glazbena voditeljica Truda Reich.

Tada počinje kontinuitet izvedbi predstava Zagrebačkog pionirskog kazališta (tako preimenovanog 1950. godine). U režijama spajaju se uspješno improvizacije i profesionalizam. Odagajaju se generacije, širi se i razgranjava produkcija, dolaze novi suradnici. 1953.godine zapošljava se Zvjezdana Ladika, uskoro dominantna redateljica i svjetski priznata dramska pedagoginja. Među vanjskim suradnicima su: Ana Maletić, Inge Kostinčer, Ljubo Babić, Jagoda Buić, Emil Cosetto, Ivo Lhotka Kalinski, Rudolf Zubčić, Miljenko Vikić i Milana Broš-Putar. Ansambl gostuje na svjetski poznatim festivalima osvajajući brojne nagrade.

Unatoč stalnim problemima s prostorom, sve do 1977. godine zadržava se dvostruki repertoar: za djecu (s djecom i mladima kao izvođačima) i odrasle gledatelje. Angažiraju se mladi, tek diplomirani glumci, dio kojih je svoje djetinjstvo proveo u PIK-u. Stvara se profesionalni ansambl.

Realizira se ideja o multimedijalnom Omladinskom kulturnom centru u koji spada i Zagrebačko kazalište mladih.

Omladinski studio preimenovan je 1992. godine u Učilište Zagrebačkog kazališta mladih, kojemu jevoditelj tada bio Vlado Krušić. U mirovinu su otišle dugogodišnje pedagoginje Slavenka Čečuk i Zvjezdana Ladika, koje su, uz Đurđu Dević-Šeginu, svojim radom utemeljile i oblikovale metode stvaralačkog dramskog rada i odgoja djece i mladeži u Hrvatskoj. Slavenka doista, a Zvjezdana samo formalno. Do svoje smrti nije prekidala svoj stvaralačko-pedagoški rad u Učilištu. Njihov su rad nastavili njihovi učenici, kojima su se pridružili mlađi naraštaji plesnih, dramskih i lutkarskih pedagoga.

Statutom je tada Umjetničko-pedagoška djelatnost ustanovljena kao jedna od triju glavnih i ravnopravnih djelatnosti Zagrebačkog kazališta mladih.

Naši ciljevi su svestrani cjelovit odgoj osobnosti polaznika, upoznavanje umjetničkih područja koja u studijima njegujemo, skrb o darovitoj djeci. Poticanje i razvijanje kulture javnog nastupanja i komuniciranja ostvaruju se u našoj djelatnosti još od vremena PIK-a.

Negdašnje Pionirsko kazalište, poslije Studijska odnosno Umjetničko-pedagoška djelatnost i današnje Učilište, od svog početka bilo je važnom odgojno-umjetničkom ustanovom, ponajprije u službi grada Zagreba, njegove djece i mladeži, a zatim, po svom značenju, utjecajima i odjecima, metodičko i idejno žarište dramske pedagogije i dječjeg dramskog stvaralaštva u Hrvatskoj, zatim ondašnjoj Jugoslaviji, a u određenim razdobljima i žarište dječjeg dramskog stvaralaštva i odgoja svjetskog značenja.

Ratna zbivanja 1991.-1992. nisu bitno poremetila naš umjetničko-pedagoški rad. Štoviše, pojačala su ga. Svi mi, umjetnički pedagozi, tada smo osjetili da smo potrebni i korisni djeci s kojom radimo i gradu u kojem živimo. Naša pedagoška skrb i dječje stvaralaštvo tada su bili najučinkovitijim oblikom obrane duha pred neizvjesnošću i zlom s kojim smo se dnevno suočavali.

Učilište označava ono što želimo biti: mjesto gdje se kroz stvaralaštvo može nešto naučiti ne samo o kazalištu, glumi, plesu ili lutkama nego i o životu, ljudima i samome sebi. Ako pritom nastanu i dobre predstave, tim bolje. Uostalom, njih nije nikad manjkalo, premda ih posljednjih godina, zbog nedostatka prostora nismo uvijek mogli igrati onoliko koliko smo željeli.

Stvaralački dramski rad s djecom u Dramskom studiju traje neprekidno od 1948. godine. Danas dramski studio pohađa oko 800 polaznika razvrstanih u tri osnovne dobne skupine. Primjereno dobi i iskustvu, polaznici tijekom boravka u studiju, kroz igru i razne zanimljive i atraktivne oblike grupnog i individualnog rada, svladavaju gradivo koje sadrži opće odgojno-obrazovne zadatke, te specifične zadatke vezane uz samu prirodu dramskog stvaralaštva i kazališnog medija. Ostvarivanjem prvih, polaznike pripremamo za skladan život u društvu te za suvremenu i kulturnu javnu komunikaciju u medijskoj civilizaciji koja sve više inzistira na osobnosti i individualnosti javnog nastupa. Ostvarivanjem drugih, polaznicima osiguravamo temeljitu pripremu i provjeru sposobnosti za eventualni studij glume, režije, dramaturgije, teatrologije i slično, te za studije fonetike, pedagogije, književnosti i psihologije.

Dramski studio rezultate svoga rada pokazuje kroz ogledne satove, završne produkcije i predstave, trajno surađujući s kazališnim, filmskim i radio-televizijskim ustanovama u čijim projektima sudjeluju djeca-glumci.

Plesni studio Učilišta ZKM-a od samog osnutka kazališta 1948. godine okuplja djecu i mladež s ciljem razvijanja kreativnih plesnih sposobnosti, upoznavanja plesne umjetnosti i aktualne plesne scene, te odgoja buduće plesne publike.

Tradiciju plesnog odgojnog stvaralaštva u prvom razdoblju postojanja plesnog studija razvijali su istaknuti plesni pedagozi i koreografi Nenad Lhotka, Silvija Hercigonja, Karlo Radinger i Mery Šembra.

U drugom razdoblju, početkom šezdesetih, važan doprinos radu studija daje Milana Broš-Putar uvodeći, po prvi put u nas, slobodni ples kao metodu rada s djecom i mladeži. U to vrijeme plesni studio zaista postaje mjestom plesnog i pedagoškog izražavanja na tragu plesne pedagogije Rudolfa Labana i njegove učenice Ane Maletić koja i sama surađuje s plesnim studijem.

Oslonac na plesnu pedagogiju Ane Maletić postaje trajnim opredjeljenjem studija dolaskom, sredinom šezdesetih, na mjesto plesnih pedagoginja njezinih izravnih učenica Branke Petričević i Ivanke Cerovac, kao i stalnim angažmanom, koncem osamdesetih Mirjane Preis i Desanke Virant, koje su također diplomantice tadašnje škole za ritmiku i ples.Od 2007 pridružila im se i Maša Kolar, te vanjske suradnice Iva Šolčić i Marija Bitunjac.

Useljenjem u nove prostore kazališta i adaptacijom starih 1987. godine, plesni studio je doživio kvanitativnu ekspanziju i kvalitativni uspon, koji se očitovao u plesnim predstavama za djecu i mlade: Peća i vuk, Petar Pan, Čarobnjak iz Oza (koreografija Branka Petričević); Ptice (koreografija Mirjana Preis); Godišnja doba (koreografija Ivanka Cerovac), Krimi story, Neferhotepino prokletstvo, Perpetuum, Čarobna frula za početnike, Mahler i... simfonija prirodi, Crna offca bella vrana, te zajedno s dramskim studijem (u režiji Ines Škuflić Horvat) Legenda o dva sunca i Priče iz mahune (koreografija Desanka Virant); Ukradena cipela i Dijete iz limenke (koreografija Preis, Virant)

Plesni studio potvrdio se i na hrvatskoj i na inozemnoj sceni. Sudjeluje u programima Hrvatske televizije, redovito nastupa na susretima hrvatskih plesnih ansambala, Plesokazu u Varaždinu i Požegi, kao i danima Silvije Hercigonje i TREPSU u Zagrebu.

Zahvaljujući članstvu u međunarodnoj udruzi Dijete i ples (Dance and child internacional - CIDD UNESCO) plesni studio promiče posebnost svoje plesne pedagogogije i stvaralaštva na svjetskim kongresima i međunarodnim školama plesa u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj, Finskoj, Kanadi, Brazilu...

Plesni studio Učilišta svake godine pohađa oko 400 polaznika od predškolske do studentske dobi. Uz poticanje i razvijanje kreativnosti, tijekom pohađanja polaznici upoznaju i niz suvremenih plesnih tehnika i stilova (Graham, Limon, Hotron, realase, jazzdance..)

Zadatak je suvremenog plesnog odgoja da upotpuni opći odgoj djeteta, naročito onaj umjetničko kreativni i da doprinese zdravom psihofizičkom razvoju polaznika.

LUTKARSKI STUDIO

Lutkarski studio bilježi tri razdoblja. Od 1987. do 1990. godine vodila ga je lutkarica Vanda Šestak ostvarivši niz dopadljivih predstava. Nakon toga studio do 1993. godine preuzima glumac Siniša Miletić i vodi djecu i mlade kroz sve etape stvaranja lutkarske predstave. Treće razdoblje obilježila je svojim stvaralačko pedagoškim radom Kruna Tarle koja je utemeljila cilj i metodu rada s djecom u Lutkarskom studiju, te s današnjim pedagozima (tadašnjim polaznicima Lutkarskog studija) ostvarila niz projekata objedinjujući različite postupke i lutkarske tehnike. U tom razdoblju Kruna Tarle i stariji polaznici lutkarskog studija (grupa Fasade) napravili su značajne predstave kojima su prešli granice klasičnog lutkarstva, otvarajući se prema kazalištu objekata, figura i masaka i s kojima su gostovali u našoj zemlji i inozemstvu.

Osnovni je cilj lutkarskog studija omogućiti djeci i mladima kontinuirano istraživanje medija lutke, te modernog kazališta maske, figure, materijala, poticanje kreativnog izražavanja i razvoja ličnosti. Suvremeni razvoj medija daleko izlazi iz opsega tradicionalno shvaćenog lutkarstva i ulazi u tkz. vizualni teatar koji je sinteza mnogih umjetnosti. Naglasak u radu studija jest na stvaranju svijesti o samosvojnosti lutkarskog medija koji u svojoj sveobuhvatnosti stapa elemente glume, režije, likovnog oblikovanja, tehnološke izrade (zanata), glazbe, koreografije i pisanja.

Zamišljen je kao okupljalište svih onih koji se zanimaju za kazališnu lutku, kao mjesto stvaralaštva i druženja, njegovanja kreativnog procesa, mjesto bez krutih granica, poticanje ispreplitanja i izmjenjivanja iskustava i ideja, zajedničkih posjeta predstavama, festivalima, izložbama.

Oblici rada u lutkarskom studiju su oblikovanje i izrada različitih tipova lutaka, maski i rekvizita, elemenata scenografije i kostima, scensko oživljavanje materijala i lutke, scenske igre, pantomima, usklađivanje pokreta i glasa, vježbe glasa i govora, obrada dječje literature, dramatizacije tekstova sa starijim polaznicima itd.

Sadržaj i metode rada primjerene su pojedinim dobnim skupinama. Kod mlađe je dobi prisutnije usmjeravanje i upoznavanje s temeljnim smjernicama lutkarstva, iako su u izradi zastupljene i neklasične, improvizirane lutke, dok je kod starijih skupina naglašeno prepuštanje inicijative samim polaznicima.

Današnji pedagozi u Lutkarskom studiju, osim što su u studentskoj dobi bili dugogodišnji polaznici Lutkarskog studija, usavršavali su se u mnogobrojnim stručnim i umjetničkim radionicama koje su vodili eminentni lutkari, glumci, redatelji i slikari, te kroz vlastito iskustvo skitanja po lutkarstvu, festivalima, kazališnim daskama i svijetu s koferom u ruci, ponekad maskom na licu.

Rad s grupama obuhvaća brojčano nevelike, homogene grupe. Organizira se u vidu redovnih vanškolskih aktivnosti, jednom ili dvaput tjedno. Danas Lutkarski studio broji 130 polaznika, a grupe vode umjetničke pedagoginje: Natalie Murat Dean, Katarina Budak, Dragica Pehar Krmpotić i Marijana Županić Benić.

Lutkarski studio rezultate svog rada pokazuje kroz ogledne satove, završne produkcije i predstave.

A.Šoljan: DOBRE VIJESTI GOSPO i ROMANCA O TRI LJUBAVI
Režija: Zvjezdana Ladika

J. i K.Čapek: "IZ ŽIVOTA KUKACA"
Režija: M.Sviben, I Škuflić Horvat, M.Petković
FESTIVALI: SKAZ, Festival autorske poetike, Mostar, BiH

M.Maeterlinck:"PLAVA PTICA"
Režija: Ines Škuflić Horvat
FESTIVALI: Naj, naj festival, Maslačak, Sisak, SKAZ, 11.međunarodni festival mladih Kretinga, Litva, Split

Sofoklo,Gavran, Anuille: JA SAM ANTIGONA
Režija: Jadranka Korda
Gostovanje: Sisak

I.Kolar: STVARNE BRIGE IZ ČAROBNE KNJIGE
Režija:Irena Kolar
FESTIVALI Naj,naj festival, SKAZ

MALI PRINČEVI
Zajednička projekt predstava Kazališta mladih iz Splita, Mostara I Zagreba
Gostovanje: Mostar, Montpelliere

TKO REČE ŽENA, REČE ŠTETA
Po tekstovima Commmedie dell arte
Režija: Jadranka Korda

Gojić & Novosel: «NI PRVA NI ZADNJA»
Režija: Ines Škuflić Horvat
SKAZ, Forum maraton

V.Parun: MAČAK DŽINGISKAN I MIKI TRASI
Režija: Zvjezdana Ladika
1.ASSITEJ festival, Čakovec

P.Charlton: DJEČAK VUK (premijera 21. 3. 2004.)
Režija i dramaturgija: Valdo Krušić
Odigrano 68 predstava
Gostovanja: Vis, Split, Karlovac, Rijeka

Festivali: Šibenski festival, Dani teatra mladih Mostar, festival ASSITEJ -Opatija 2005. Europaische amateurtheatertage.” Njemačka

2006. BOK Festival Bjelovar;
SOS Festival Sisak
Kongres IDEE U MOSTARU ,BIH.
Bitef polifonija SiCG;
Mastriht-Nizozemska Festival On the border

NAGRADE: Nagrada Zvjezdana Ladika na ASSITEJ festivalu za najuspjesniju profesionalno vođenu predstavu, 2004. najbolja predstava na SKAHU

M.Sviben: LEGENDA O DVA SUNCA
Režija: Ines Škuflić Horvat
Koreografija: Desa Virant
SKAZ, VIII svjetski dječji festival, Havana,Kuba

prema L.Carrolu: JA/LICA
Režija: Ines Škuflić Horvat
Gostovanja: Sisak, Festival alternativnih izričaja Kutina, SKAZ

M. Sviben: «PRIČE IZ MAHUNE»
Režija: Ines Škuflić Horvat
Koreografija: Desanka Virant
SKAZ

Z-Krilić: ZABRANJENA VRATA
Režija: Grozdana Lajić
65 izvedbi,
NAGRADE: Nagrada za najbolju predstavu FZKA, na 47. festivalu kazališnih amatera Hrvatske nagrada za najbolju predstavu

FESTIVALI: Maslačak i ASSITEJ u Sisku, BOK u Bjelovaru, Linhardtovo srečanje u Postojni, Fantastic Fantastisch u Rudolstadtu (Njemačka), gostovanja u Rijeci, Požegi, Slatini, Varaždinu

S.Bahun MAČJI BLUES
Režija: Ines Škuflić Horvat
FESTIVAL: MASKA, Daruvar, Maslačak, Sisak

ČAROBNA FRULA ZA POČETNIKE
Koreografija: D.Virant
Festival djeteta u Šibeniku,

Gostovanja: Open Europe festival Austrija (Baden), Play Off festival, Njemačka, Plesokaz, Osijek, Varaždin, Požega , Zagreb, dodjela Nagrada Grigor Vitez, Koprivnica, ASSITEJ festival Karlovac, Dubrovnik, Poreč, Labin, Essen,Gelsenkirchen, Dortmund, Herne (Njemačka)

DACI 2006, Den Hag, Nizozemska, Plesokaz, Osijek, Plesokaz, Požega,,Plesokaz, Varaždin,,Dodjela nagrade Grigor Vitez, Zagreb, Dani Silvije Hercigonje, Zagreb, Plesokaz, Samobor

ČAROBNA FRULA ZA POČETNIKE (obnovljena)
Koreografija D.Virant
Gostovanja: Dubrovnik, Poreč, Pula,Varaždinu, Bihać, Krško, Brežice

MASKE NAŠE SVAGDAŠNJE, Natalie Murat, premijera 2004., gostovanja: Međunarodni festival djeteta Šibenik 2005., festival C est is the best, Festival jednakih mogućnosti, Velesajam kulture, SKAZ

DJEVIN SKOK ili PROLJEĆE U SLIJEPOJ ULICI, K. Tarle, premijera 2001., gostovanja: Španjolska 2002., Austrija 2002., Pula (PUF) 2002., Novi Sad 2002., Rijeka 2002., Rim 2003., Slavonski Brod 2005., Osijek (SLUK) 2005.

Ideja je rođena 1996. kada je grupa djece, polaznika Lutkarskog studija, krenula svojim minijaturnim predstavama uveseljavati male štićenike dječjih domova, bolnica i drugih ustanova. Uskoro smo u taj «putujući» raspored uvrstili i domove za starije i nemoćne osobe. Panaceja obuhvaća i humanitarni sajam Bazar koji svojim programom, radionicama i atmosferom predstavlja svojevrsni teatar.

Panaceja gostuje: Brezovica, Laduč, Klaićeva bolnica, centar za odgoj i obrazovanje u Dubravi, dječja bolnica Srebrnjak, Škola za slijepu i slabovidnu djecu, Dom za nezbrinutu djecu Vrhovec. . .

Održavane su i radionice humanitarne prirode za djecu u dječjoj bolnici Rebro 2004.

Gostovalo se u domovima za starije i nemoćne osobe (Maske naše svagdašnje, 2004.)