Moj muž

Rumena Bužarovska jedna je od najvećih regionalnih spisateljskih zvijezda mlađe generacije, koja svakom svojom knjigom izaziva novu veliku pažnju publike. Njezine su priče istovremeno izrazito točna i vrlo kritična detekcija današnjeg društva i njegovih devijacija, ali i oštra društvena satira u kojoj nema nevinih pa prema tome ni pošteđenih. U tom smislu, nije dugo trebalo da njezina proza pronađe i svoj put do pozornica i različitih izvedbenih interpretacija. U predstavi Moj muž Zagrebačkog kazališta mladih korištene su priče iz dvaju autoričinih zbirki, Moj muž i Nikamo ne idem, a koje u svom temeljnom prosedeu imaju propitivanje širine ženskog iskustva i njegovog uranjanja u opće iskustvo suvremenog svijeta u kojem se počesto teško možemo orijentirati i snaći. U svojoj osnovi, riječ je o vrlo intimnim pričama koje se ogledaju kroz ekonomske, sociološke ili političke zadatosti, da bi svoju puninu doživjele u međusobnom zrcaljenju u kojem je svaka žena istovremeno i protagonistica i svjedok. S druge strane, sve te sudbine uz sebe dakako vežu i muževe iz naslova, a onda i djecu, roditelje i sve one koji čine zanimljiv raster različitih sudbina i iskustava. Na taj način predstava Moj muž otvara prostor za igru gotovo čitavog, prije svega ženskog ansambla ZKM-a te pritom donosi duhovito i potresno putovanje u kojem žene, na način na koji im to daje i Bužarovska, hrabro uzimaju prostor slobode da budu ono što jesu i progovore o onome što osjećaju; britko, nostalgično ili duhovito, ali u svakom trenutku autentično i neustrašivo.