PRVE KRITIKE NAKON PREMIJERE PREDSTAVE „KAMEN“ - ZKM | Zagrebačko kazalište mladih

Vijesti

PRVE KRITIKE NAKON PREMIJERE PREDSTAVE „KAMEN“

Objavljeno: 30.12.21.
PRVE KRITIKE NAKON PREMIJERE PREDSTAVE „KAMEN“

Predstava Kamen, premijerno postavljena u srijedu u ZKM-u, koprodukcija s Beogradskim dramskim pozorištem u režiji Patrika Lazića, kompleksan je kazališni kolaž povijesti zločina 20. stoljeća u mračno sugestivnom komadu o mehanizmima perpetuiranja laži i predrasuda. (…) po prvi su se puta na istoj pozornici našli glumci iz Zagreba i Beograda, predvođeni BDP-ovom Mirjanom Karanović i ZKM-ovom Doris Šarić Kukuljica, uz izvrsne mlade glumce Miu Melcher i Dadu Ćosića (ZKM) te Natašu Marković i Ivu Ilinčić (BDP). Nakon što je 11. prosinca premijerno izvedena u BDP-u u Beogradu, zagrebačka premijerna publika ovu je dojmljivu suradnju, u kojoj se naizmjenično govori hrvatskim i srpskim, u srijedu dočekala s velikim zanimanjem, isprativši glumce i autorski tim uz ovacije i aplauz.

N1/Hina, Gea Vlahović

Cijeli tekst možete pročitati ovdje: U ZKM-u premijerno izveden "Kamen" - N1 (n1info.com)

Koprodukcija ZeKaeMa i Beogradskog dramskog pozorišta omogućila je i da se na zagrebačkoj sceni pojavi Mirjana Karanović i održi sat (točnije rečeno gotovo dva školska sata) glume. Mladi pulski redatelj s beogradskom diplomom Patrik Lazić upravo je na Mirjani Karanović izgradio umivenu predstavu gotovo komornog tipa koja se odvija u nekoj kući u Dresdenu koja ima lijepi vrt i stanare različitih sudbina. Mayenburg je svoju dramu zamislio kao nelinearnu, pomako kakofonijsku priču o traumatskim događanjima iz njemačke povijesti 19. stoljeća u kojoj sami svjedoci i akteri velikih njemačkih tragedija potpuno različito tumače svoje uloge u njemačkoj, svjetskoj, ali i intimnoj, obiteljskoj povijesti.  (... ) Jer i mi u Zagrebu (a vjerojatno i drugdje po Hrvatskoj) imamo Mayenburgove kuće koje još uopće nisu vraćene starim vlasnicima, a u čijim se vrtovima nalaze raznorazne memorabilije jednog davnog, ali ne i nestalog vremena. Vremena koje je nadživjelo ljude, ali nije izbrisalo njihova sjećanja. 

Denis Derk, Večernji list

Cijeli tekst možete pročitati ovdje: Glumačka sfinga Mirjana Karanović na sceni ZKM-a održala je pravi sat glume - Večernji.hr (vecernji.hr)

Redatelj Patrik Lazić, u suradnji s dramaturginjom Katarinom Pejović, podijelio je uloge u »Kamenu« između glumaca Zagrebačkog kazališta mladih i Beogradskog dramskog pozorišta, tako da dvije glavne uloge paralelno nose Doris Šarić Kukuljica, kao prvotna židovska vlasnica kuće po imenu Mieze, a s njome ravnopravno i Mirjana Karanović u roli Withe, nacističke simpatizerke i kasnije njemačke vlasnice preotetog zdanja. Židovski dio predstave izvodi se ijekavicom, dok nacistička obitelj govori ekavicom. Na ovaj je način u priču o Drugom svjetskom ratu neizravno upletena i složena tema hrvatsko-srpskih odnosa i odgovornosti za otimačine kuća u Domovinskom ratu (...) Doris Šarić Kukuljica blistat će u prizoru ledene pristojnosti sa sjekirom u ruci kojom napada vlastiti klavir zato da ga ne bi ostavila nacistima, dok Mirjana Karanović briljira upravo zato što nikada ne gubi svojevrsnu »prisebnost prijetvornosti« ili preciznu kalkuliranost laži svoje junakinje, zbog čega njezino oružje postaje spremanje spornih predmeta i osoba u ladice, u pretince, ispod stolova, u vrtne gredice. (...) Onoliko koliko je Šarić Kukuljica u svojoj roli dostojanstvena i »gola«, toliko je Karanović skliska, bježna, skrivena, maskirana. Majstorstvo ove predstave je u postepenom razotkrivanju nacistice Withe i njezinom nadasve nevoljkom priznanju vlastitim potomcima o ljudima koje je »skamenio« (ubio) njezin statusni marš prema otmjetnijim kućama, lagodnijim životnim uvjetima.

Nataša Govedić, Novi list

Cijeli tekst možete pročitati ovdje: "Oteto, prokleto" o ratnom grabežu: Gledali smo ZeKaeM-ovu premijeru predstave u režiji Patrika Lazića - Novi list

(...) Zanimljivost je predstave što ju je prevelo dvoje prevoditelja, na srpski Drinka Gojković, a na hrvatski Boris Perić, a i glumci igraju na jeziku ovisno o tom iz koje kulture dolaze. Rekao bih da predstavu sidri i određuje joj lice i glas Doris Šarić Kukuljica kao Mieze, židovske gospođe koja ostaje u 1935. jer je nacisti odvode i ubijaju zajedno sa suprugom. Prije smrti ona vodi dug razgovor s Withom, suprugom Nijemca kojem moraju budzašto prodati kuću i sve u njoj, a gledatellji posrtupno otkrivaju koliko je taj naoko građanski razgovor tragičan i dalekosežan. Withu, u različitom životnim razdobljima, suvereno igra Mirjana Karanović, u više tonaliteta, s različitih pozicija. Dojmljiva je, ali ne nosi emociju koliko Šarić Kukuljica. Potom mislim da je najviše dala artikulirane energije i oslobođenh osjećaja Mia Melcher kao Stefanie. Iva Ilinčić kao Hannah igra pak najmanje zahvalnu ulogu, lika koji trpi radnju i mora prodrijeti u okolnosti koje su je snašle. Pomalo je preglasna, ali na dobrom putu. Nataša Marković kao Heidrun igra čisto i jasno, no mogla bi biti zanimljivija. Dado Ćosić kao Wolfgang, stari pritajeni naci, igra suzdržano, nimalo na prvu loptu, ali nedostaje mu možda još jedan ton, jedan impuls prikrivanja/otkrivanja vlastite zloće“.

Tomislav Čadež, Jutarnji list

Cijeli tekst možete pročitati ovdje: https://www.jutarnji.hr/kultura/kazaliste/glavni-motiv-u-radnji-jest-za-nase-balkanske-prilike-pomalo-cudnovat-15139859

Prijava na newsletter