PRVE KRITIKE NAKON PREMIJERE VIŠNJIKA - ZKM | Zagrebačko kazalište mladih

Vijesti

PRVE KRITIKE NAKON PREMIJERE VIŠNJIKA

Objavljeno: 22.12.22.
PRVE KRITIKE NAKON PREMIJERE VIŠNJIKA

Višnjik‘ u režiji Ivana Popovskog najbolja je predstava ove sezone u Zagrebu, remek-djelo

„Ivan Popovski režirao je najbolju predstavu ove sezone u Zagrebu. Ovaj njegov "Višnjik" jest remek-djelo promišljene jednostavnosti. Napokon sam vidio Čehovljevu komediju koja je i režirana kao komedija. (...) Čehov u nas gotovo nikad nije izazivao smijeh, tako da je i meni ovo gotovo posve novo iskustvo. Gledao sam razne "Višnjike" od sredine devedesetih godina prošloga stoljeća, a ni jedna me se ta predstava nije dojmila - što se kaže - osobno. (...) Kostime je, kao i za njegovog "Idiota" prije deset godina, kreirala Doris Kristić, tri kompleta, posve klasično i rekao bih također svjetski. (...) Možda bismo glumu mogli nazvati naprednom vježbom iz Stanislavskog. Svaki glumac ima točno određen zadatak, da izgradi lik posve izvana, dotjeran u svakom pokretu, uobličen do trepavice a tek takav obojan i emocijom. Izvanredna je Katarina Bistrović Darvaš kao Ranjevska, lik žene pomućene gubitkom djeteta, ali i dalje bezazlene: kao da je dijete izgubilo dijete. Izvanredan je i Filip Nola kao njezin pijani brat Leonid Andrejevič Gajev, očito neprestance pijan, ali to rutinski vješto skriva. Predstavljanje počinje zabavnim produljenim gegom Frano Mašković, kao nespretnjaković Jepihodov, kojemu sve ispada iz ruku, a ljubav iz očiju. Smiješan je i Rakan Rushaidat kao vječiti student Trofimov, lik koliko komičan toliko i tužan. Klaun bez crvenog nosa, rekao bih. Odličan je i Ugo Korani kao Lopahin, to mu je najbolja uloga dosad, a oduševljava i Doris Šarić kao Šarlota Ivanovna“.

(Tomislav Čadež, Jutarnji list) Jutarnji list - ZKM: ‘Višnjik‘ u režiji Ivana Popovskog najbolja je predstava ove sezone u Zagrebu, remek-djelo

 

Vrt kao čahura svih samozavaravanja

„U režiji Ivana Popovskog i dramaturgiji Ivane Đule na ZeKaeM-ovoj pozornici, »Višnjik« je komedija tog uigranog, udobnog, djetinjastog i na osobit način dirljivo tvrdoglavog nemoćništva. (...) Najbolje role na ZeKeM-ovoj sceni ostvaraju tragični vizionari Čehovljeva komada: Lopahin u interpretaciji Uga Koranija, Peća Trofimov kako ga igra Rakan Rushaidat, Simeonov Pjera Meničanina i Dunjaša Petre Svrtan. Sve su to likovi za koje postoji budućnost, a ne samo prošlost. Pritom i Lopahin Koranija i lik Simeonova u izvedbi Pjera Meničanina doslovce očajnički jecaju kad stignu do novaca, što je apsolutno lucidno tumačenje markacija koje ostavlja Čehov. Nitko, naime, ne želi propast stare Rusije kao »višnjika« koji je u drami eksplicitno izjednačen sa čitavom zemljom. Ali propast neminovno dolazi, jer je sila inercije pregolema. (...) Vrt je svakako uprizoren kao čahura samozavaravanja svih likova, odnosno kao njihovo kolektivno ludilo sanjarenja, umjesto konkretne, praktične brige za stabla koja su nekad hranila imanje. Unatoč problemima ove predstave, mogla bih je gledati još nekoliko puta, jer je bogata glumačkim podtekstom i ima potencijal izrastanja u moćnu predstavu“.

(Nataša Govedić, Novi list) Vrt kao čahura svih samozavaravanja. Naša kritičarka o premijeri Čehovljeva "Višnjika" u režiji Ivana Popovskog - Novi list

 

Fascinantan kraj predstave sugerira i kraj jednog svijeta

„Redatelj Ivan Popovski Čehovljev "Višnjik" u ZKM-u predstavlja kao početak teatra apsurda i veliku ansambl predstavu. (...) Popovski je "Višnjik" radio prema prijevodu Vladimira Gerića, uz dramaturginju Ivanu Đulu, koja mu je pomogla i kod izbora glazbe. Na sceni je izvode Franjo Stojaković, Radovan Bjelajac, Ferdinand Lanz i Vjekoslav Crljen, a posebno su dojmljivi u sceni bala. Scenski je pokret kreirala Petra Hrašćanec i to je također uspješan dio cjeline ove predstave. Dok glumci plešu, iz pokreta se 'čitaju' elementi raskošnih balova, građanskog društva koje gazi plemenitaše, etno elementi... Sve je to sklopljeno u cjelinu u kojoj ima i natruha histerije, baš kao na Titanicu kada je orkestar svirao dok je brod tonuo. Scenu su, zapravo posve jednostavno, osim manje platforme koja pokazuje raskoš plemenitaške kuće u višnjiku, osmislili Nina Bačun (iz Oaze) i sam Ivan Popovski. Kostimografkinja Doris Kristić najbolje je 'pročitala' redateljeve namjere jer sretni su trenuci odjeveni u crno, tragični u svijetle boje koje kao da reflektiraju svjetlo, a ti kostimi spadaju među najljepše koje smo posljednjih godina vidjeli na našoj kazališnoj sceni (...) Sve to, ma koliko vizualno lijepo bilo i ma koliko slojeva priče nosilo, bilo bi samo prazna kutija bez glumaca koji su ovdje doslovno fino ugođen instrument. Svi do jednog pokazali su kako se rade velike ansambl predstave, čije tkivo počiva na fino nijansiranoj međuigri. Istaknuti u prvom redu treba ženske snage: Katarinu Bistrović-Darvaš, Milicu Manojlović, Doris Šarić-Kukuljicu i mladu Tinu Orlandini, a od glumaca već spomenutog Uga Koranija, koji pred očima gledatelje ZKM-a izrasta u vrhunskog glumca, Filipa Nolu i Rakana Rushaidata“.

(Bojana Radović, Večernji list) Fascinantan kraj predstave sugerira i kraj jednog svijeta - Večernji.hr (vecernji.hr

Prijava na newsletter