EUROPSKI REZIDENCIJALNI PROGRAM ZA DRAMSKE PISCE

Godine 2023. pokrenut je Europski rezidencijalni program za dramske pisce, mreža koju čine Centro Dramático Nacional (Španjolska), Koninklijke Vlaamse Schouwburg (Belgija) i Lietuvos Nacionalinis Teatras (Litva). Zagrebačko kazalište mladih pridružilo se mreži 2024. godine, a 2025. partnerstvo je prošireno uključivanjem međunarodnog festivala Actoral (Francuska).

Program omogućuje izravnu potporu hrvatskim dramatičarkama i dramatičarima, promovira domaće dramsko pismo u međunarodnom kontekstu te potvrđuje ZKM kao pionira ovakvog oblika suradnje u Hrvatskoj, u kojem se ostvaruje kontinuirani proces međunarodne vidljivosti i kulturne razmjene.

Svake godine, nakon javnog poziva i selekcije, ZKM odabire jednu autoricu ili autora koji borave na rezidencijama u partnerskim institucijama, gdje razvijaju svoj dramski tekst, a u suradnji s partnerskim kazalištima, razvijaju se i tekstovi autora iz drugih zemalja. Tako su u studenome 2024. na Festivalu suvremene drame Versmė u Vilniusu predstavljene drame hrvatske autorice Vedrane Klepice, španjolske autorice Maite Pérez Astorga i litavskog autora Karolisa Kaupinisa, dok su u svibnju 2025. koncertno izvedene u ZKM-u.

Prva rezidentica ZKM-a, Vedrana Klepica, u sklopu programa napisala je tekst Prostori, praznine i ostale perverzije, koji je nakon scenskog čitanja predviđen za praizvedbu u prosincu 2026. Sljedeća rezidentica, Lucija Klarić, razvila je svoj rad u dijalogu s partnerskim institucijama, a na nedavno završenom natječaju za ZKM-ove rezidente u 2026. odabrana je Nikolina Rafaj. Veliki uspjeh ove međunarodne suradnje dogodit će se u 2027. godini kada se planira međunarodna razmjena ZKM-a i španjolskog Centra za dramske umjetnosti, i to predstava nastalih prema tekstovima rezidentica.

Europski rezidencijalni program gradi most između hrvatskog dramskog stvaralaštva i suvremene europske kazališne scene. On otvara prostor za međunarodnu suradnju, stvara nove prilike za autore i autorice te povezuje ZKM s najživljim tokovima suvremene europske drame, potičući kreativnu mobilnost i dugoročno jačanje kulturnih veza.

Program trenutno nije na rasporedu.

NIKOLINA RAFAJ

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska

Nikolina Rafaj (1994., Zagreb) završila je studij dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te preddiplomski studij etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radi kao dramaturginja, dramska spisateljica i redateljica.

Godine 2026. ZKM ju je odabrao kao hrvatsku rezidenticu u Europskom rezidencijalnom programu za dramske pisce, u kojem je sudjelovala s tekstom radnog naslova Buktinja.

U njemu autorica polazi od pokušaja hvatanja neuhvatljivog fenomena viralnosti, shvaćene kao digitalnog požara koji se nekontrolirano širi i mijenja živote pojedinaca. Inspiriran stvarnim slučajevima ljudi koji su protiv svoje volje postali viralni, tekst istražuje mehanizme javnog linča, kolektivnog prosuđivanja te krhkost granice između privatnog i javnog prostora. U središtu je priča o dvjema ženama, jednoj koja se nađe na viralnoj snimci i pravnici koja joj pokušava pomoći, čiji odnos postupno prerasta u pokušaj povratka kontrole nad situacijom.

Formalno, tekst je strukturiran kao niz „postaja“ označenih temeljnim ljudskim pravima koja se postupno narušavaju, dok se paralelno razvija dokumentaristički sloj inspiriran stvarnim događajima. Posebnu ulogu ima virtualni „kor“, sastavljen od komentara i glasova online zajednice, koji poput antičkog kora oblikuje percepciju, presuđuje i usmjerava tijek radnje.

Sadržaj same snimke ostaje nepoznat, čime se fokus premješta na posljedice viralnosti i pitanje: što je danas dovoljno da nečiji život izgori?

LUCIJA KLARIĆ

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska

Lucija Klarić (1994., Zagreb) diplomirana je dramaturginja, dramska autorica i scenaristica. Njezine tekstove obilježava interes za svakodnevne odnose, generacijska pitanja i suvremene društvene teme, uz naglasak na preciznoj dramaturškoj strukturi i suptilnoj karakterizaciji likova.

Sa ZKM-om surađuje kao autorica mlađe generacije, ponajprije kroz razvoj novih dramskih tekstova i autorskih projekata. Kao ZKM-ova rezidentica sudjelovala je u Europskom rezidencijalnom programu za dramatičare 2025. godine, u kojem se predstavila tekstom Bez papira / Ljubavna pisma u doba postkolonijalizma. Tekst propituje vjeru u institucije, brak, državu, policiju i pravni sustav, koje percipiramo kao jamce sigurnosti, reda i zaštite naših prava. Polazeći od te pretpostavke, otvara pitanje tko zapravo ima privilegiju vjerovati institucijama i u kojoj mjeri one doista štite sve jednako. Fokus se premješta na europski kontekst, u kojem se ideja otvorenosti i slobode kretanja razotkriva kao sustav koji selektivno propušta privilegirane, dok druge isključuje kroz suptilne, ali duboko nasilne birokratske mehanizme.

Kroz osobnu i refleksivnu narativnu liniju, nadovezujući se na likove i odnose iz svojih prethodnih tekstova, autorica proširuje fokus na pitanje može li svijet biti dovoljno velik za sve. U konačnici, tekst preispituje mogućnost povjerenja, ne u institucije, već u ljude, te otvara prostor za razmišljanje o granicama, pripadanju i zajedničkoj odgovornosti.

MARIANA DE LA MATA

Centro Dramático Nacional, Španjolska

Mariana de la Mata je dramatičarka, glumica i kazališna redateljica s magisterijem iz izvedbenih umjetnosti i vizualne kulture Sveučilišta Castilla-La Mancha i Muzeja Reina Sofía u Madridu.

Kao rezidentica Centra za dramske umjetnosti iz Barcelone, u Europskom rezidencijalnom programu sudjelovala je s tekstom Todo me habla, futurističkom dramom za dvije glumice, robota i biljku, u kojoj se isprepliću dvije stvarnosti, opipljiva i virtualna, tvoreći svijet ispunjen napetošću.

U ne tako dalekoj budućnosti većina ljudi provodi svoje živote u virtualnim svjetovima. U takvom kontekstu majka pokušava uspostaviti kontakt sa svojom kćeri koja živi povezana s tim drugim svijetom i već se neko vrijeme više ne vraća, čak ni po vodu.

Predstava istražuje intimnost u uvjetima nametnute distance te način na koji prediktivne tehnologije i virtualni život preoblikuju tijela, želju i odnose. Pred nama se otvara prostor suradnje između ljudskih i neljudskih tijela: možda će sama prisutnost uskoro postati revolucionarna gesta.

AYA SABI

Koninklijke Vlaamse Schouwburg, Belgija

Aya Sabi piše fikciju i kolumne za flamanske novine De Morgen. S 22 godine debitirala je zbirkom priča Verkruimeld land. Njezin debitantski roman, Half Leven ( 2022. ), bavi se ključnim temama poput migracija, feminizma i kolonijalizma. Sabi piše s velikom strašću, duboko zalazeći u živote svojih likova i neumoljivo prikazujući bol, nemoć i nerazumijevanje koje proživljavaju.

 

KRISTINA STEIBLYTĖ

Lietuvos Nacionalinis Teatras, Litva

Kristina Steiblytė je dramatičarka, prevoditeljica, istraživačica i kazališna kritičarka. Diplomirala je povijest i teoriju umjetnosti na Sveučilištu Vytautas Magnus te magistrirala kazališne studije i menadžment. Njezini glavni akademski i kritički interesi usmjereni su na dramsko i lutkarsko kazalište. Njezin pobjednički prijedlog za Europski rezidencijalni program istražuje odnos između ljudi i šume iz različitih perspektiva, uključujući dokumentarni materijal, folklor, mitologiju i povijest.

 

VEDRANA KLEPICA

Zagrebačko kazalište mladih, Hrvatska

Vedrana Klepica (1986., Kutina) diplomirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Njezini su tekstovi obilježeni snažnim društvenim i političkim angažmanom, a izvođeni su u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao kazališna umjetnica poznata je i po tome što često režira vlastite dramske tekstove.

U okviru Europskog rezidencijalnog programa za dramske pisce, koji ZKM provodi s partnerskim kazalištima, Vedrana Klepica sudjelovala je 2024. godine kao hrvatska predstavnica s tekstom Prostori, praznine i ostale perverzije. Taj se tekst nadovezuje na autoričino istraživanje kako „mekih mjesta“ dramskog pisma unutar vlastite poetike, tako i na angažirano razotkrivanje i prokazivanje društvene i političke erozije u prostoru umjetnosti, odnosno kazališne izvedbe. Kroz lik kustosice Elene i kroz njezino vrtoglavo, duboko kritično, ali i virtuozno cinično probijanje kroz hladnu europsku birokraciju, usijane umjetničke osobnosti s kojima surađuje, tromost državnih institucija, ali i niz osobnih problema u radu na umjetničkom projektu, Klepica istražuje prostore u kojima danas živimo i djelujemo.

U širokom rasponu, od talijanskog humanista i oca arheologije iz 15. stoljeća, Ciriaca D’Ancone, pa sve do suvremenih konceptualnih umjetnika, ova drama govori o perverzijama i prazninama kojima ispunjavamo prostore vlastitog postojanja, ne bismo li tako izgradili što uspješniju biografiju u koju na kraju teško možemo povjerovati i sami.

MAITE PÉREZ ASTORGA

Centro Dramático Nacional, Španjolska

Maite Pérez Astorga je diplomirala audiovizualne komunikacije na Sveučilištu u Navarri, završila je magistarski studij scenarija za film i televiziju na Papinskom sveučilištu u Salamanci te godišnju radionicu suvremene kazališne režije pod vodstvom Carlosa Tuñóna u kazalištu Umbral de Primavera. Svoj rad razvija na sjecištu televizije i kazališta, djelujući kao scenaristica, dramaturginja, redateljica i asistentica režije.

U Europskom rezidencijalnom programu sudjelovala je 2024. godine s dramom Europa Cratacrack kao rezidentica Nacionalnog dramskog centra Katalonije. Drama prati trudnu umjetnicu Europu koja, lutajući zemljama svoje imenjakinje, pokušava pronaći vlastiti umjetnički izraz na novom, birokratiziranom kontinentu. Između umjetničkih rezidencija, osobnih sumnji i opipljivih pritisaka suvremenog društva, protagonistica se nalazi u dvostrukoj krizi: unutarnjoj, egzistencijalnoj i umjetničkoj, te krizi kontinenta koji više ne prepoznaje vlastite vrijednosti.

Drama balansira između stvarnosti i sna, umjetnosti i majčinstva, inspiracije i nemoći. Majčinstvo se ovdje pojavljuje kao ekstaza, krivnja i ljubav, ali i kao teret. „Zašto gledamo na drugu stranu?“, pita se Europa, odlučna ne skrenuti pogled.

U tekstu bogatom simbolikom i ironijom autorica ispisuje san koji traži oblik, identitet koji izmiče metafori. Drama je istovremeno vizija i suočavanje, s kontinentom, s tijelom i s vlastitim glasom.

KAROLIS KAUPINIS

Lietuvos Nacionalinis Teatras, Litva

Karolis Kaupinis litavski je filmski redatelj, scenarist i novinar. Diplomirao je komparativnu politiku na Sveučilištu u Vilniusu, a nakon studija radio je kao urednik vanjskopolitičkih vijesti i producent emisija o svjetskim zbivanjima na Litavskoj nacionalnoj radioteleviziji.

Kao predstavnik Litavskog nacionalnog kazališta iz Vilniusa, 2024. godine sudjelovao je u Europskom rezidencijalnom programu za dramske pisce s dramom Litavske osmrtnice. Priča o jednoj predstavi.

Riječ je o tekstu koji oblikuje priču o jednoj kazališnoj probi, mjestu na kojem se sudaraju prošlost i sadašnjost litavskog teatra. Kroz ironiju, intertekstualne igre i dokumentarne fragmente drama prokazuje samo kazalište kao glavnog protagonista.

Likovi redatelja, glumaca i dramaturga preispituju svoj poziv, izgovaraju vlastite sumnje i razotkrivaju samu prirodu kazališne izvedbe. Umjesto klasične radnje, tekst nudi labirint slojeva, od citata Shakespearea i Ginsberga do teorijskih rasprava o izvedbi i nacionalnoj povijesti.

„There is no history in theatre. Here and now – right?“, pita se mlada glumica, dok predstava odgovore traži u spoju osobnog i kolektivnog sjećanja.

Ova drama nije samo o kazalištu, ona jest kazalište, u svom najrefleksivnijem obliku.