Vizual predstave nastao je prema redateljskoj ideji izravnog prizivanja vještičjeg sabata, jednog od najprepoznatljivijih motiva europske imaginacije o vješticama. U podlozi plakata nalazi se detalj slike Vještice idu na svoj sabat (The Witches\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\' Sabbath) španjolskog slikara Luisa Ricarda Falera iz 1878. godine. Falero, poznat po svojim fantastičnim i mitološkim prizorima, stvara svijet u kojem se stvarnost pretapa s halucinacijom, a upravo ta atmosfera snažno rezonira s temama Millerove drame. Fantazmagorična scena ispunjena nagim tijelima, demonskim figurama i vrtložnim pokretom priziva osjećaj kolektivnog zanosa, straha i gubitka kontrole, stanja iz kojih nastaju moralna panika i progon.
Snažna, reducirana tipografija postavljena je u oštar kontrast prema raskošnoj slikovnoj podlozi. Takav odnos suvremenog grafičkog jezika i povijesnog umjetničkog predloška naglašava središnje teme predstave, strah od drukčijeg, kolektivnu histeriju i mehanizme društvene stigmatizacije. Istodobno, plakat ne ilustrira doslovno radnju, nego gradi njezin emocionalni i simbolički prostor. Spajanje klasične umjetnosti i suvremenog dizajna odražava i vizualni identitet ZKM-a: hrabro preispitivanje kanonskih djela kroz današnju perspektivu te stvaranje prepoznatljivih i komunikacijski snažnih kazališnih slika koje tradiciju prevode u suvremeni kulturni kontekst.
