IN MEMORIAM: SLOBODAN ŠNAJDER (1948. – 2026.)

Odlaskom Slobodana Šnajdera hrvatska književnost i kazalište izgubili su jednog od svojih najvažnijih autora, a Zagrebačko kazalište mladih oprašta se i od svojega nekadašnjeg ravnatelja, pisca čije je ime u nekoliko desetljeća bilo višestruko povezano s našom kućom.

Dramatičar, prozaik, esejist i intelektualac izrazito prepoznatljiva autorskog glasa, Šnajder pripada onim piscima koji kazalište nisu razumijevali kao prostor udobnih odgovora. Njegovo je pisanje bilo prostor propitivanja povijesti i njezinih prijepora, ideologije, identiteta i odgovornosti pojedinca pred vremenom u kojem živi. Takvo shvaćanje kazališta obilježilo je i godine u kojima je vodio ZKM.

Njegova autorska veza sa Zagrebačkim kazalištem mladih započela je 1990. godine, kada je Paolo Magelli režirao Šnajderov „Bauhaus”, dramu o idealima i sudbinama generacije 1968. Desetak godina poslije Šnajder se u ZKM vratio u drugoj ulozi: od 2001. do 2004. bio je ravnatelj našega kazališta.

Bilo je to razdoblje jasne autorske i repertoarne profilacije ZKM-a. Kako u monografiji „Zauvijek mlad. Sedamdeset godina Zagrebačkog kazališta mladih” piše Hrvoje Ivanković, Šnajder je svoj ravnateljski program svjetonazorski i estetski realizirao između poetika dvojice izrazito različitih redatelja, Renea Medvešeka i Branka Brezovca. Upravo ta širina možda najbolje govori o njegovu ZKM-u: kazalištu koje nije tražilo jedinstven estetski rukopis, nego prostor za različite, snažne i beskompromisne umjetničke glasove.

Rene Medvešek u tom je razdoblju ostvario autorski projekt „Brat magarac”, posvećen svetom Franji Asiškom, te režirao Wilderov „Naš grad”. Branko Brezovec postavio je Krležina „Velikog meštra sviju hulja” i dva Šnajderova teksta, „Kamov, smrtopis” i „Peto evanđelje”.

Važno mjesto u Šnajderovu programu pripadalo je suvremenom hrvatskom dramskom pismu. Na pozornici ZKM-a našli su se „Susjeda” Zorice Radaković u režiji i dramaturškoj obradi Ivice Boban, „Zaštićena zona” Damira Šodana u režiji Dušana Jovanovića, „Veliki bijeli zec” Ivana Vidića u režiji Ivice Kunčevića te „Palačinke” autora i redatelja Filipa Nole, predstava koju je osobito zavoljela tinejdžerska publika.

U vrijeme njegova mandata nastao je i „Novecento”, monološka drama Alessandra Baricca koja je obilježila pedesetu obljetnicu umjetničkog rada Branka Supeka, glumca koji je gotovo čitav svoj profesionalni život proveo u ZKM-u. Dubravka Crnojević-Carić postavila je „Tillinu kutiju”, predstavu o posljednjim danima Drugoga svjetskog rata u Zagrebu, nastalu povezivanjem nekoliko tekstova, ponajprije jedinoga dramskog teksta koji je napisala Tilla Durieux. „Jelku kod Ivanovih” ruskog avangardista Aleksandra Vvedenskog uprizorili su Nebojša i Damir Borojević, autori povezani s alternativnom sisačkom skupinom Daska.

Šnajder pritom nije zanemario jednu od temeljnih odrednica identiteta ZKM-a, kazalište za djecu i mlade. Nastale su „Zemlja je okrugla” u režiji Krune Tarle, „Priča mačka na grani” Zlatka Boureka i „Doktor Dolittle” u dramaturškoj obradi i režiji Borisa Kovačevića, kao i predstave namijenjene mladima, među kojima „Mi djeca s kolodvora ZOO” u dramatizaciji i režiji Borisa Kovačevića te već spomenute „Palačinke”.

Kada danas, s vremenskim odmakom, gledamo četiri godine njegova ravnateljskog mandata, jasno se vidi kontinuitet ideje kazališta koje se ne zadovoljava konvencionalnim i očekivanim. Predstave nastale u tom razdoblju pripadale su samom vrhu tadašnje hrvatske kazališne produkcije, ali još je važnije što su potvrđivale ZKM kao mjesto autorskog rizika, suvremenoga dramskog pisma, različitih estetika i otvorenosti prema društvu i vremenu u kojem kazalište nastaje.

Institucije svoj identitet ne stvaraju odjednom. Grade ga ljudi koji kroz njih prolaze, umjetnici koje okupljaju, predstave koje nastaju i odluke koje u određenom trenutku donose. Slobodan Šnajder jedan je od ljudi koji su u taj identitet Zagrebačkog kazališta mladih duboko upisani.

Za njegove tekstove na našim pozornicama, za godine u kojima je vodio ovu kuću i za trag koji je u njoj ostavio, hvala mu.