U najnovijoj produkciji Zagrebačkog kazališta mladih vraćamo se dvjema ranim Krležinim dramama: U logoru i Golgota. U obje drame Miroslav Krleža bavi se ratom, represijom i stradanjem običnog čovjeka.
Radnja drame U logoru odvija se u vojnom logoru tijekom Prvog svjetskog rata, zatvorenom i neljudskom prostoru u kojem su ljudi lišeni slobode, dostojanstva i identiteta. Logor je prikazan kao mjesto dehumanizacije i kolektivne patnje: pojedinac gubi osobnost i postaje dio bezlične mase, izložen gladi, nasilju i strahu. Krleža ne prikazuje heroizam, nego besmisao rata i okrutnost sustava koji uništava vlastite ljude. Vojni logor postaje mjesto masovnog stradanja, bez nade u spasenje.
Druga drama, Golgota, slika je čovjeka u represivnom društvu u kojem pojedinac postaje žrtva nasilnih političkih i ideoloških sustava. Iako naslov upućuje na biblijsku Golgotu, Krleža tom motivu oduzima religijsko značenje i pretvara ga u simbol kolektivne i besmislene patnje. U Golgoti Krleža oštro kritizira vlast i društvene mehanizme koji se održavaju na ljudskoj patnji te poručuje da se povijest neprestano ponavlja kao trajna Golgota čovječanstva.
Izbor dvaju tekstova Miroslava Krleže, U logoru / Golgota, danas nam se čini više nego nužnim. Dvije drame, dvije Krležine dijagnoze svijeta u trenucima velikih povijesnih lomova, razotkrivaju mehanizme nasilja, ideologije, dehumanizacije i raspada ljudskog dostojanstva. Kroz adaptaciju tekstova i različite scenske postupke povezujemo Krležine riječi s današnjim trenutkom, s krizom Europe, novim imperijalnim ratovima, krizom kasnog kapitalizma te samim kontekstom i društvom u kojem nastaje kazališna predstava – s namjerom da Krležina antiratna poruka zazvuči kao snažno upozorenje: upozorenje da se prošlost polako pretvara u našu budućnost.
