DRUGA OVOSEZONSKA PREMIJERA – 12. prosinca u 20h

Tena Štivičić
Acid / Kiselina
Koprodukcija s Litavskim nacionalnim dramskim kazalištem iz Vilniusa

Redatelj: Antanas Obcarskas
Dramaturginja: Karla Leko
Koreograf: Miloš Isailović
Oblikovateljica videa: Judita Gamulin
Scenografkinja: Barbora Šulniūtė
Kostimografkinja: Marta Žegura
Skladatelj: Damir Šimunović
Oblikovatelj rasvjete: Aleksandar Čavlek
Asistentica scenografa: Katarina Stančić
Asistent koreografa: Igor Koruga
Asistentica oblikovatelja rasvjete: Dina Marijanović
Inspicijentica: MIlica Sinkauz
Fotograf: Marko Ercegović

Glume: Frano Mašković, Nataša Dangubić, Ema Bates, Filip Nola, Nikolina Prkačin, Adrian Pezdirc, Mateo Videk, Luna Lilek, Dorotea Domović, Gabrijela Kambić Kobačić

„Neizbježno je. Kad se bavite javnim poslom život vam je stalno prepušten na milost i nemilost velikom, kolektivnom javnom mnijenju. (…) Obožavaju vas. Pa vas mrze. Što je obožavanje bilo veće, to je mržnja žešća. U tu računicu možete se pouzdati kao u fizikalni zakon.“

Smještena u prostor umjetničkog stvaranja, nova izrazito uzbudljiva drama jedne od najznačajnijih suvremenih hrvatskih dramatičarki Tene Štivičić ACID/KISELINA, podjednako zarezuje u prostor privatnog i javnog te kroz suptilno elaborirane odnose moći unutar umjetničkog kolektiva otvara teme koje se na ovaj način ne tematiziraju dovoljno u našoj recentnoj kazališnoj produkciji, dok su istovremeno bolno prisutne u širem javnom prostoru.

Snimanje dokumentarnog filma o pripremama za novi balet kojim će protagonist ove predstave proslavljeni koreograf Gabrijel obilježiti trideset godina karijere, odjednom otvara procjep u jednu drugačiju sliku o velikom umjetniku, koji je kako svjedoče anonimni izvori, svoju karijeru navodno gradio i kroz različite oblike okrutnosti prema svojim kolegama i suradnicima. Na taj se način počinje rastvarati istovremeno i uzbudljiv i duboko uznemirujući pogled u svijet u kojem se stari principi dolaska do umjetničkih rezultata najviše kvalitete odjednom prokazuju duboko problematičnima, gotovo traumatskima. Svaki kreativni proces nužno otvara pitanja (samo)discipline i propitivanja vlastitih sposobnosti i unutarnje vrijednosti, a koji u trenutku u kojem je kompromitiran za sve aktere ove drame počinje stvarati polja duboke sumnje u vlastitu autorsku, moralnu ali i generalno ljudsku poziciju.

Suptilnim i duboko promišljenim dramskim rukopisom Tena Štivičić namjerno ostavlja širok prostor interpretacije istine unutar svoje drame, koja će u režiji vodećeg litvanskog redatelja mlađe generacije Antanasa Obcarskasa sasvim sigurno pozvati na promišljanje o tankoj granici između unutarnjeg osjećaja za etičnost i javne percepcije onoga što se podrazumijeva kao moralna istina.