BIENALNI REZIDENCIJALNI PROGRAM ZA AFIRMIRANE DRAMSKE PISCE

Bienalni rezidencijalni program Zagrebačkog kazališta mladih zamišljen je kao cjelovit kreativni proces u kojem ZKM pruža potporu dramskim piscima tijekom stvaranja novog teksta, od njegove narudžbe, preko javnog scenskog čitanja, do konačne praizvedbe na sceni ZKM-a. Riječ je o svojevrsnom umjetničkom laboratoriju koji autorima omogućuje da tekst razvijaju postupno, u suradnji s ansamblom i uz kontinuiranu dramaturšku podršku.

Scensko čitanje predstavlja ključnu fazu procesa kao prvi susret teksta s publikom. Ono autorima omogućuje da sagledaju kako drama funkcionira u izvedbenom obliku, a istovremeno im pruža prostor za daljnje istraživanje i doradu. Time se razvija osjećaj sigurnosti u radu i potiče nastanak zrelih i umjetnički snažnih dramskih djela. Prema tome, rezidencijalni program ne potiče samo stvaranje novih dramskih tekstova, već otvara prostor njihovu postupnom sazrijevanju kroz dijalog s publikom i kazališnom zajednicom. Svaka faza procesa postaje prilika za istraživanje, provjeru i oblikovanje dramskog materijala, uz aktivno sudjelovanje autora u svim etapama rada.
Program je pokrenut 2024. godine. Prvi ciklus realiziran je s piscem Ivorom Martinićem, koji je tijekom rezidencije napisao dramu Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute. Nakon javnog čitanja, tekst je sljedeće godine, u režiji Aleksandra Švabića, doživio uspješnu praizvedbu. Uslijedile su brojne izvedbe u matičnoj kući i na gostovanjima, kao i niz nagrada, uključujući i onu za najbolji dramski tekst, čime je dodatno potvrđena vrijednost ovakvog produkcijskog modela.

U tijeku je novi ciklus programa za 2026. godinu, u kojem je priliku za razvoj novog teksta dobio autor Espi Tomičić.

Program trenutno nije na rasporedu.

IVOR MARTINIĆ

Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute

Ivor Martinić (1984., Split) jedan je od najvažnijih suvremenih hrvatskih dramatičara, snažno vezan uz Zagrebačko kazalište mladih, gdje su praizvedene neke od njegovih najuspješnijih drama: Moj sin samo malo sporije hoda (2011., r. Janusz Kica), Dobro je dok umiremo po redu (2019., r. Aleksandar Švabić)) i Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute (2025., r. Aleksandar Švabić). Njegovi tekstovi u ZKM-u ostvaruju izniman domaći i međunarodni odjek te su višestruko nagrađivani (Nagrada hrvatskog glumišta, Marul, Zlatni smijeh, Zlatni lovorov vijenac), a drama Dobro je dok umiremo po redu ubraja se i danas među najnagrađivanije predstave ZKM-a. 2024. Martinić je odabran  za sudjelovanje u ZKM-ovu Bijenalnom rezidencijalnom programu za afirmirane dramske pisce, u sklopu kojega je nastala drama Sin, majka i otac sjede za stolom i dugo šute, izvedena prvo u formi koncertnog čitanja, dok je svoju cjelovitu praizvedbu imala u veljači 2025.

Kako i sam naslov upućuje, radnja drame odvija se kroz niz razgovora za stolom u kojima Sin, Majka i Otac seciraju svoju obitelj, svoju prošlost i sve neizgovorene istine uključujući i onu najtežu: da Majka i Otac Sina ipak ne vole bezuvjetno. Kroz niz vremenski isprepletenih razgovora i deset scena razlaže se pojam obitelji, koji u kriznim vremenima zadobiva nova značenja. Drama se formalno sastoji isključivo od dijaloga, dok se jedina didaskalija nalazi u samom naslovu. Na taj je način u središte interesa postavljena komunikacija, čisti dijalog koji na trenutke podsjeća na transkript zamišljenog „obiteljskog“ suđenja. Dijalog se sastoji od ogoljenih, gotovo faktografskih rečenica, optužbi i gorkih istina, bez imalo uljepšavanja.

O predstavi →