Samo kraj svijeta

Premijera vjerojatno najpoznatijeg teksta jednog od najizvođenijih suvremenih francuskih dramatičara Jean-Luc Lagarcea (1957 – 1995) „Samo kraj svijeta“ biti će ujedno i prvo predstavljanje neke drame ovog pisca u hrvatskim kazalištima. Autor je to koji je u svojim dramama beskompromisno otvarao bitne teme francuskog društva ali i europske suvremenosti, od socijalnih tenzija, kulturnih razlika, sve do promišljanja vrlo tenzičnih odnosa konzervativizma i liberalizma, pritom nikad ne napuštajući prizmu mikrokozmosa obiteljskih odnosa, samoće pojedinca unutar novih društvenih paradigmi i gotovo besramno hrabrog, često i neskriveno autobiografskog ulaska u intimu. Njegova biografija sasvim mu je sigurno dala dovoljno povoda i za vrlo osoban odnos prema društvu u kojem živi, homofobiji i autorepresiji te na kraju i za načine nošenja s bolešću i stigmatizacijom kao posljedicom bolesti, o čemu je vrlo često pisao u svojim tekstovima.  Sve su to značenjski slojevi koje Lagarce otvara i u drami „Samo kraj svijeta“ u kojoj se protagonist, tridesetogodišnji urbani intelektualac Louis, očiti autorov alter ego, vraća u obiteljski dom na selu s namjerom da napokon progovori vlastitu istinu. S druge strane, u ruralnoj sredini iz koje je davno otišao čekaju ga duboko zakopane ali i dalje snažne slike svijeta u koji je prestao vjerovati i koji ga, čim se vrati, kreće iznova pritiskati svom svojom silinom. Lagarce kao autor sasvim sigurno svojom kvalitetom, tematskim interesima te načinom njihove eksplikacije ulazi u krug velikih francuskih suvremenih autora u rasponu od Didiera Eribona i Annie Ernaux pa sve do Edouarda Louisa, a njegovu dramu će svojom po svemu specifičnom izvedbenom poetikom u Zagrebačkom kazalištu mladih režirati Matija Ferlin, svestrani izvedbeni umjetnik koji pomno gradi  i u europskim razmjerima vrlo respektabilnu karijeru.