Drama bez naslova

Četiri godine nakon praizvedbe drame Mate Matišića Ja sam ona koja nisam, a koja je u kazališnim krugovima izazvala veliku pozornost, legendarni redatelj talijanskih korijena i velike europske karijere Paolo Magelli vraća se u Zagrebačko kazalište mladih, istovremeno se vraćajući i Antonu Pavloviču Čehovu, nakon što je njegova dvostruka inscenacija ruskog klasika Ujak Vanja / Tri sestre (1997) ostala sve do danas zapamćena kao jedna od antologijskih predstava ne samo ZKM-a već i hrvatskog glumišta u cjelini.

Ovom se prigodom redatelj u svojoj punoj životnoj i umjetničkoj zrelosti odlučio uhvatiti u koštac s mladim ili, točnije, najmlađim Čehovom i njegovim prvim tekstom za kazalište Dramom bez naslova (1978), koja je poslije nazivana i Platonov po jednom od protagonista, seoskom učitelju Mihailu Vasiljeviču Platonovu. Drama je to koja u svojim elementima otvara kako poetiku tako i motiviku ovog ruskog dramatičara, od prostorno vremenskog situiranja u provinciju na rubu propasti jednog društvenog sistema do lako prepoznatljivih likova seoskih liječnika i učitelja, deziluzionirane elite i inteligencije te dokonih besposličara, koji se svi na svoj način trude održati privid neke bolje i uglavnom izmaštane prošlosti. Preciznim izmjenjivanjem fokusa, ti neobuzdani, neposredni, čak frenetični likovi donose nam čitav spektar svevremenskih osobnih i društvenih problema. Za razliku od ostalih, vrlo čvrsto idejno i formalno strukturiranih Čehovljevih tekstova, Drama bez naslova traži jasan i konkretan dramaturško-izvedbeni pristup, što će Paolo Magelli u suradnji sa svojom stalnom dramaturginjom Željkom Udovičić sasvim sigurno ponuditi, dakako, uz pomoć uvijek raspoložena ansambla Zagrebačkog kazališta mladih.