Zoran Čubrilo
Zoran Čubrilo rođen je 1967. u Zagrebu, gdje je diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti 1993. godine. Od 1993. do 1995. u angažmanu je u HNK-u u Varaždinu. Stalni je član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih od 1995.
U ZKM-u je ostvario uloge surađujući s brojnim redateljima u sljedećim predstavama: Medeja 1995. (r. Leo Katunarić), Hamper (r. Rene Medvešek), Tri mušketira (r. Janusz Kica), Putovanje jednog princa ili u potrazi za dobrim ukusom (r. Ozren Prohić), Tri sestre (r. Paolo Magelli), Događaj u gradu Gogi (r. Damir Zlatar Frey), Pravi zapad (r. Leo Katunarić), Grad u gradu (r. Bobo Jelčić / Nataša Rajković), Dom od kiše (r. Marin Carić), Veliki meštar sviju hulja (r. Branko Brezovec), Naranča u oblacima (r. Borna Baletić), Brat magarac (r. Rene Medvešek), Zaštićena zona (r. Dušan Jovanović), Kamov smrtopis (r. Branko Brezovec), Naš grad (r. Rene Medvešek), Priče mačka na grani (r. Zlatko Bourek), Peto evanđelje (r. Branko Brezovec), Doktor Dolittle (r. Boris Kovačević), Ana Karenjina (r. Vasilij Senjin), Vrata do (r. Rene Medvešek), Viktor ili Djeca na vlasti (r. Haris Pašović), Galeb (r. Vasilij Senjin), Krijesnice (r. Janusz Kica), Koko u Parizu (r. Ivica Boban), Oprostite, mogu li vam ispričati…? (r. Anica Tomić), Brak Marije Braun (r. Tea Vlašić Alagić), Ovo bi mogla biti moja ulica (r. Anica Tomić), Buđenje proljeća (r. Oliver Frljić), Mauzer (r. Borut Šeparović), Fedrina ljubav (r. Božidar Violić), Idiot (r. Ivan Popovski), Žena bez tijela (r. Božidar Violić), Mirni dani u MixingPartu (r. Boris Liješević), Sada je, zapravo, sve dobro (r. Olja Lozica), Alan Ford (r. Dario Harjaček), Kristofor Kolumbo (r. Rene Medvešek), Emil i detektivi (r. Milan Trenc), Priroda i društvo (r. Nora Krstulović), Pad (r. Miran Kurspahić), Noćni život (r. Paolo Magelli), Črna mati zemla (r. Dora Ruždjak Podolski), Zdrav i čisti dom, to je baš po mom (r. Kristijan Ugrina), Ono što nedostaje (r. Selma Spahić), Pansion Eden (r. Árpád Schilling), Dobro je dok umiremo po redu (r. Aleksandar Švabić), Mi i Oni (r. Dario Harjaček), Monovid 19 (r. Anica Tomić), Ja sam ona koja nisam (r. Paolo Magelli), Moj muž (r. Dora Ruždjak Podolski), Anđeo od leda (r. Árpád Schilling).
Osim u matičnom kazalištu glumio je i u drugim zagrebačkim kazalištima, u HNK-u Ivana pl. Zajca Rijeka, na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu. Glumio u tridesetak filmova i televizijskih serija.
„Mogao sam drugačije biti lud. To često sebi kažem, iako ne razrađujem tu rečenicu i ne znam što točno znači, što njom sebi želim reći. Nikada međutim ne mislim, niti sam mislio, da bih trebao biti izvan ludosti, jedino da ta koju imam nije sasvim prava i da sam je možda od početka zapuštao.” (Danijel Dragojević)
