Mi i oni - ZKM | Zagrebačko kazalište mladih

Mi i oni

Trajanje: 100 minuta

Autorski projekt: Dario Harjaček, Katarina Pejović, glumački ansambl ZKM-a i polaznici Učilišta ZKM-a
Redatelj: Dario Harjaček
Dobna skupina: 12+

Više o predstavi

„(…) Premda smo se Dario Harjaček i ja prije više od tri godine odlučili za ovaj projekt, namjera nam je bila da ga gradimo u trenutku u kojem bude nastajala predstava, iz vlastitog iskustva i iskustva okupljenih suradnika. Tijekom dvaju mjeseci s izvođačkim timom – devetero glumaca i četrnaestero polaznika Učilišta ZKM-a – te s nemalim brojem prosvjetnih radnika, koji su nam bili dragocjen izvor informacija i uvida iz prve ruke, iskopali smo cijeli rudnik žive građe koja se opirala crno-bijeloj interpretaciji. Željeli smo sagledati školu kroz mnogostranu prizmu, neprestano postavljajući pitanja i kloneći se ograničavajućih odgovora. Evo stoga nekih od pitanja koja su nam se pojavljivala kao crvena nit:

Je li škola, kako to stoji u njezinoj definiciji, odgojno-obrazovna ustanova? Kakav je odnos društva prema školi? Na koje sve načine prosjek vlada u školama? Učimo li u školi za znanje ili za ocjenu? Što znače ocjene od 1 do 5 i uspjeh manji od 5,0? Koliko znanje stečeno u školi ima doticaja sa stvarnošću i u kojoj su mjeri mladi ljudi nakon izlaska iz srednje škole osposobljeni za život? U kojem su odnosu u školi slobodna volja i prisila, kako utječu jedna na drugu i kako se manifestiraju – i kod učenika i kod profesora? Kakav je status profesora? Koji su im alati dostupni za stjecanje autoriteta i povjerenja kod učenika? Koliko imaju prostora za kreativni pristup predmetu koji predaju? Kako izgleda križaljka učenici-roditelji-profesori? Tko smo Mi i Oni i tko ili što nas dijeli u toj igri razdvojenosti?

 Riječ škola potječe od grčke riječi skolé, što znači „zabava u slobodno vrijeme; dokolica”. Pitanje koje ostaje krovno jest kako smo u ovih nekoliko tisuća godina od ideje o stjecanju znanja putem zabave i igre došli do škole kao institucije u kojoj prevladavaju dosada i tjeskoba? I što možemo učiniti da se to promijeni?“

Katarina Pejović

 

„(…) „Škola je najvažnija!”, viču danas svi dok zapravo misle: škola je mrtva!

Obistinit će se te zlurade misli ako se formalni sustav odgoja i obrazovanja radikalno ne promijeni. Trebala bi škola biti mjesto osobnog rasta, ali rijetko kada to jest, kako za one koje uče tako i za one koji u njoj poučavaju. Morala bi biti i mjesto kritičkog stava, ali sve je u njoj ustrojeno da se taj stav suzbije. Ima ona potencijal biti i mjesto kreativne suradnje, ali je češće mjesto u kojem se očekuje puko izvršenje zadataka. Mogla bi se tamo razvijati svijest da osobna dobrobit kreće iz poštivanja dobrobiti drugoga i drugačijega, ali se u školi češće tolerira mržnja i agresija nego što se njeguje ljubav i tolerancija. Morala bi ta škola biti i mjesto jednakovrijednih i solidarnih, ali boravak u njoj obično služi održavanju odnosa moći i klasnoj reprodukciji. Mogla bi ta škola biti i mjesto iskrena dijaloga, ali se u njoj rijetko kada otvoreno raspravlja. Mogla bi ta škola biti najbolja stvar, ali tome 2019. u Hrvatskoj još nije tako.

U doba opće društvene polarizacije u kojoj se razlike između nas i njih eksponencijalno povećavaju, škola bi mogla biti mjesto na kojem bi se upozoravalo da su te razlike neznatne. Štoviše, škola je jedino mjesto na kojem se to može sustavno činiti. Od svih društvenih podsustava u krizi upravo je obrazovanje ono koje može činiti razliku, dati snagu i osigurati nadu. I dok se pišu epitafi formalnu obrazovanju, možda bi korisnije bilo započeti razgovor o školi – iskren i bez rukavica, pozitivno životno prljav i beskrajno zanimljiv. Otvoreni razgovor koji bi završio zajedničkim urlikom: škola je najvažnija!!!!“

Boris Jokić

 

„Zašto većina mladih češće ne posjećuje kazalište? Kako privući mladu publiku? Kakvo kazalište žele i trebaju?  (…) Posebnost predstave Mi i Oni upravo je u povezivanju ZKM-ovih glumaca, redatelja Darija Harjačeka i dramaturginje Katarine Pejović s mladim polaznicima putem zajedničkog stvaranja. U ovom projektu jedni uče od drugih, dijele svoja razmišljanja i prenose spoznaje, znanja i iskustva zahvaljujući improvizacijama na temu koja je svima veoma bliska i poznata, a u posljednje vrijeme i izrazito aktualna.

Djeca i mladi vole glumiti s profesionalcima, a mlada publika voli gledati svoje vršnjake na pozornici. Njima vjeruje. S njima se može identificirati i povezati. Oni su Mi.

Vjerujem da takvo kazalište mladi danas trebaju – blisko njima, ono koje ih se izravno tiče, u kojemu se prepoznaju i koje ih pokreće na aktivno gledanje, slušanje, razmišljanje. Uostalom, takvo nam kazalište svima treba (…)“.

Katarina Kolega

 

 

„ (…) Tematika djece i mladih nameće se u javnom diskursu kao intrigantna i plodonosna tema pa mi se na trenutke zna učiniti da ne postoji mistificiranija skupina od „tih mladih”; njihovi nam se svjetovi čine dalekima, promatramo ih kao da su zombiji zalijepljeni za ekrane mobilnih uređaja ili računala, čudimo se njihovim postupcima neprestano ih uspoređujući s vlastitim, uvijek ograničenim iskustvima. Harjaček i Pejović tom su predstavom pokazali razumijevanje za teme koje u središte stavljaju djecu i mlade, s naglaskom na problematiku nasilja među mladima, važnost progovaranja o tome, ali i vještinu u korištenju izvedbenim postupcima u obradi takve tematike.

Govoriti o mladima na autentičan način, a pogotovo u okvirima kazališne predstave, u vremenu kada nam se misao o kazalištu kao mjestu gdje mladi mogu učiti, širiti vidike i kreativno se izražavati čini gotovo pa apsurdnom, svakako je težak zadatak prepun sitnih zamki koje jaz između mladih i kazališta mogu dodatno produbiti. Međutim, to je ujedno jedini uspješan način uspostavljanja dijaloga s tom mistificiranom skupinom, ali i suočavanja s pitanjima na koja često ne znamo odgovore pa ih, u nemoći da dokučimo uzroke nekih fenomena, prestajemo i postavljati (…)“.

Kristina Tešija

 

 

 

„Autorski projekt Darija Harjačeka i Katarine Pejović Mi i Oni progovara o gorućoj temi: odgojno-obrazovnom procesu unutar školskog sustava. Tema je veoma aktualna i višeslojna, ne samo zbog recentnih napisa u novinama o štrajku prosvjetnih radnika, o provođenju reforme hrvatskog školstva pod krilaticom Škola za život, o provođenju nastave vjeronauka u školama na temelju Vatikanskih ugovora, o raznim mišljenjima što bi škola, školstvo, cjelokupni obrazovni sustav trebao biti, a što on u Hrvatskoj nije jer već desetljećima iz tog sustava izlaze generacije mladih ljudi koji se mogu pohvaliti znanjima i kompetencijama koje su stekli više vlastitim trudom nego uspješnošću sustava, ali i stavovima i sustavom vrijednosti koje su usvojili, a koji sve manje imaju veze sa slobodnim i predrasuda lišenim osobama koje će promijeniti svijet. (…) Novi autorski projekt u kojem Dario Harjaček ponovo surađuje s Katarinom Pejović na tragu je njihova vrlo uspješna kazališnog istraživanja u Dici, u produkciji Gradskog kazališta mladih Split (2016), u kojem dramaturginja i redatelj postavljaju okvir problemske situacije da bi u radu s glumcima možda uspjeli odgovoriti na pitanja koje ta situacija nameće. Iznjedriti tijekom procesa rada na projektu Mi i Oni odgovore na pitanja o hrvatskom školstvu izazov je koji bi rijetko tko prihvatio. Dosadašnji umjetnički, redateljski, spisateljski, dramatičarski i dramaturški rad Darija Harjačeka svojevrsna je garancija uspješnosti ovog projekta, u onoj dimenziji i ciljevima koji su njegovim okvirom zadani.

Lidija Zozoli

 

Premijera: utorak, 26. studenog 2019.

Prijava na newsletter