U vremenu kada se povijest ponavlja kao loš déjà vu, kada kapitalizam mutira u tehnofeudalizam, omogućujući financijskim elitama astronomska bogatstva, dok vladajući moćnici postaju sve bahatiji, stvarajući društvo nepremostivih nejednakosti – ne možemo a da se ne zapitamo: koji su to prostori još ostali za ostvarivanje građanskih prava, sloboda i jednakosti? Može li kazalište, rastrgnuto između digitalnih, gotovo kmetskih identiteta i stvarnih, naelektriziranih tijela na prosvjedima, još uvijek biti društveni kaleidoskop koji raskrinkava povijesne mitove o prirodnosti hijerarhije i “zasluženoj” akumulaciji privatnog kapitala?
Kroz nesvakidašnju obradu ekonomskog djela Thomasa Pikettyja „Kapital i ideologija“, grafička novela Claire Alet i Benjamina Adama postaje plodno tlo za adaptaciju i tematiziranje ključnih globalnih preispitivanja. Predstava Mala povjest nejednakosti, u režiji Miloša Lolića otvara niz društvenih i filozofskih pitanja, koristeći neke od najvažnijih povijesnih, ekonomskih i političkih referenci. Inspirirana ringišpilom povijesne travestije – katkad izvrnute, katkad direktne – ova predstava poziva na promišljanje, revalorizaciju humanističkih ideja i redefiniciju društvenog zajedništva.
