Max, Mischa i ofenziva Tet predstava je o odrastanju, obitelji, migracijama, o kretanju, a prije svega o vremenu. S jedne strane vrijeme radi ono što jedino zna- ide naprijed. S druge strane, povremeno se pretvara u nevrijeme. Katkad to nevrijeme poprima apokaliptične razmjere, one meteorološke, ali i intimne i političke. Selidbe, ratovi, otkrića naftnih platformi, krahovi prijateljstva, recesije, ljubavni brodolomi u centrifugi Maxovih sjećanja postaju priča o stalnoj ljudskoj potrebi da se adaptiramo i da se krećemo naprijed. Predstava nastala po romanu Johana Harstada u svom fokusu ima kazališnog redatelja Maxa Hansena, nekoć Norvežanina, a sada beskućnika razapetog američkim autocestama, kazališnom turnejom, vlastitim uspomenama i neizvjesnom budućnosti. Melankoličan je i neispavan, osjeća da je na kraju iako ima 35 godina. Iz te pozicije Max pred nama proustovski rastvara svoj život u svim smjerovima nadajući se da će jednog dana stići doma, gdje god i kad god to bilo.
Max, Mischa i ofenziva Tet predstava je o primjenjivosti vijetnamskog gerilskog ratovanja u svakodnevnom životu, o onima koji su ratovali i onima koji su protiv njih prosvjedovali, o jazzu i hiperrealističnim slikama perilica rublja, o suncu na Fire Islandu i traženoj radnoj kopiji filma Apokalipsa danas.
Predstava postavlja pitanje koje si prije ili kasnije postavi svatko tko je ikada otišao: Koliko dugo moraš biti odsutan da bi postalo prekasno za povratak kući.
